Tamo u selima oko Černobila danas nema ni štakora, jer “štakori trebaju smeće, svježe i masno smeće. Štakori trebaju ljude”. Tako u romanu “Posljednja ljubav babe Dunje” rusko-njemačke autorice Aline Bronsky, što ga je u nas u izdanju Naklade Ljevak prevela Anda Bukvić Pažin, pričajući o svom povratku u ozračenu zonu u prvom licu pripovijeda nekadašnja medicinska sestra, jedna od uglavnom starih ljudi koji su odlučili - ozračeni čekajući skori, a zapravo i ne tako izvjestan kraj - da ako već trebaju umrijeti, to učine kod kuće, od koje su nakon eksplozije u nuklearci otišli preko noći u proljeće te 1986. godine.
Baba Dunja zna da povratkom u zonu neće viđati kćer niti imati goste, unuku koja odrasta u Njemačkoj, premda gaji dirljivu ljubav prema djevojči...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....