Pornografija, primijetio je nekom zgodom sasvim zgodno Slavoj Žižek, samoj sebi predstavlja najdrastičniji oblik cenzure i to u dosta paradoksalnim okolnostima: usredotočimo li se na priču, seks nam nužno promiče, koncentriramo li se na seks, fabule kao da nije ni bilo. Zanemarimo li načas filmske i internetske porniće, koje, naravno, gledamo samo da vidimo hoće li zadihani akteri i akterke na kraju zasnovati valjan, ustavom propisan brak, taj paradoks zna biti dosta zeznut, pogotovo ako ste, ne daj bože, pisac. Možda se u tome skriva razlog što se u civiliziranom svijetu već desetljećima vode žučne polemike oko definiranja pornografije kao umjetnosti uopće, a možda i što u nas poštene porno-književnosti gotovo da i nema.
Kvalitetno štivo
Okej, ovo nije sasvim točno...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....