Autobiograf Mirjan Damaška usredištio je svoju “Domovinu” oko profesije, oko rada na problemima međunarodnog i američkog prava, pri čemu jest zanemario obiteljsku povijest.
Primjerice, čitamo da je imao starijeg brata i nećaka, ali, u ovoj knjizi ne doznajemo njihova imena. Prelazeći preko intimnog, ipak je napisao rijedak portret hrvatske građanske obitelji u Drugom svjetskom ratu i poraću, što se nastavlja na tradiciju Josipa Horvata.
Obitelj Damaška nije bila partizanska, niti ustaška, nego “obična”, bavila se svojim poslom i preživjela rat. Njena tradicija bio je studij prava: autorov djed bio je, također pravnik, bilježnik u Ludbregu. Poslije njegove smrti, Damaškin otac završio je farmaciju. Objavio je knjigu, za Kraljevinu pionirsku “Farmakoterapiju”. ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....