Dvije komemoracije za Predraga Matvejevića održane su u utorak u Zagrebu, prvo u Hrvatskom društvu pisaca (HDP), a potom i u Hrvatskom P.E.N. centru.
Brojni prijatelji i kolege, suradnici i nekadašnji studenti, govorili su o Matvejeviću, borcu za pravdu i najprevođenijem hrvatskom piscu; "Mediteranski brevijar" preveden je na 25 jezika, samo u Italiji prodan je u više od 300.000 primjeraka. Prisjećali su se velikog profesora, kozmopolita i poliglota, ali prvenstveno humanista koji se nije bojao javno govoriti ni u najosjetljivijim političkim trenucima.
"Hrvat i Mostarac, po majci Hercegovac, po ocu Rus, francuski đak, talijanski profesor, građanin svijeta, a najviše Mediteranac po izboru", u dahu ga je opisala prijateljica Ingrid Šafranek, opraštajući se od njega u ime Katedre za romanske jezike zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Nadežda Čačinović u ime Hrvatskog P.E.N. centra kazala je da je Matvejević, zauzimajući se za dijalog, "pokazao da se ne smijemo dati smesti ni vlastitom nemoći niti moći onih koji su na vlasti". Nikola Petković, predsjednik HDP-a, istaknuo je da je preminuli pisac, slušajući vlastitu savjest, stvorio "tih, ali moćan prostor komunikacije s drugim i u ime drugoga, ne brinući za vlastitu sigurnost."
Ideja jugoslavenstva
Zoran Pusić, predsjednik Antifašističke lige, kazao je da je Matvejević "isticao svoje jugoslavenstvo štrosmajerovskog tipa, bolno svjestan da su tenkovi u Vukovaru i granate na Dubrovnik i Sarajevo razorili tu ideju za dugo vrijeme.
Mirjana Matvejević
Govorio je kako su nacionalističke politike zatrovale zemlje na području bivše Jugoslavije netrpeljivošću i šovinizmom, a formalno uvedenu demokraciju pretvorile u demokrature. Previše je dobro poznavao povijest ovih krajeva da ne bi znao da je to kao opasnost uvijek postojalo. Ne jednom mi je citirao Vatroslava Jagića kad u pismu Franji Račkom kaže 'Čim tko manje uči i zna, tim je bješnji Hrvat ili Srbin.'
Iskustvo ga je učilo da i vlastita nastojanja kritički preispituje, da se možete zalagati za veće slobodu nacija, a dobiti agresivne nacionalizme, da se borite protiv diskriminacije vjernika, a dobijete netrpeljive klerikalizme, da predlažete slobodu poduzetništva kao ljudsko pravo i izlaz iz siromaštva, a dobijete divlji kapitalizam koji generira i kršenja ljudskih prava i siromaštva. Nije čudo da su mu takvi stavovi priskrbili neprijatelje – tri metka u njegov poštanski sandučić i brojne klevete.", rekao je Pusić.
Nikola Petković
U ime VBZ-a, Matvejevićeva izdavača, te kao urednik njegove knjige "Kruh naš" govorio je Borivoj Radaković:
"Matvejević je za svoj rad dobio mnoga priznanja vani. U nas, bojim se, premalo. Ali u zemlji u kojoj priznanje, odličje Legije časti ne znači mnogo, ali mnogo znači pripadnost Legiji stranaca ili Crnoj legiji, u toj zemlji mira nema. I Matvejević nije imao mira. On se suprotstavljao, pokušavao intelektom pokazati da je mir važniji od bilo kojeg oružja. Nije to uspio napraviti. Stoga mislim da je otišao vrlo nemiran iz ove nemirne sredine. Ako je smrt mir, onda pretpostavljam da je napokon Predrag Matvejević našao svoj mir."
Zoran Pusić
Štajner i Kiš
Govoreći u ime brojnih prijatelja, Drago Pilsel se prisjetio kako je Matvejević pomagao Karla Štajnera, jednog od malobrojnih komunista koji su se 1950-ih vratili u Jugoslaviju iz zatočeništva u SSSR-u. Štajner je 20 godina proveo zatočen u staljinističkim logorima, upečatljivo je to opisao u "7000 dana u Sibiru". Jedno je vrijeme bio zatočen u istom logoru u kojem je bio i Matvejevićev djed; pisac je, osim spomenuta djeda, u sovjetskom gulagu izgubio i strica. Predrag Matvejević pomagao je Štajnera po njegovu povratku iz SSSR-a u Zagreb. I ne samo Štajnera, već i Danila Kiša koji je, dirnut moćnim Štajnerovim svjedočanstvom o 18 godina provedenih u Staljinovim logorima, napisao "Grobnicu za Borisa Davidoviča". Kad su Kiša potom optužili za plagijat i antisemitizam, u tim danima uz njega je također, kao čvrsta potpora, bio - Predrag Matvejević.
Davor Bernardić, Ivo Josipović
"I Štajner i Kiš su autori formativnih knjiga za drugu polovicu 20. stoljeća ... Matvejević ih je podržavao financijski i moralno, pa Predragu dugujemo i te spomenute knjige.", podsjeća Pilsel.
Pisao i Brežnjevu
Matvejević je pisao u obranu mnogih disidenata, kako u Jugoslaviji, tako i u SSSR-u, o čemu je govorio Zoran Pusić. U pismu Brežnjevu, a opisuje to u "Istočnom epistolaru", moli da ne protjeraju Josifa Brodskog, osuđenog na "društveno koristan rad", da čuva telad. Brodski izvan ruskog jezika ne može postojati, bit će uništen kao pisac, pribojavao se Matvejević i to pisao Brežnjevu.
predsjednik Hrvatskog društva pisaca Nikola Petković, Borivoj Radaković
Brodski je ipak protjeran iz SSSR-a, 1972., u dobi od 32 godine, a kad se konačno susreo s Matvejevićem, s kojim je kasnije postao blizak prijatelj, prvo ga je upitao: "Kako si znao? I ja sam ih molio da me ne protjeraju, da me ne tjeraju iz ruskog jezika." Tad nisu ni slutili da su obojica bili u zabludi, za 15 godina Brodski je od čuvara teladi postao nobelovcem na stranom jeziku.
Budimir Lončar
Vojo Šiljak
Inspirativan mentor
Od profesora koji je prvo predavao na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, potom na pariškoj Sorboni, na koncu na rimskoj La Sapienzi, oprostili su i nekadašnji studenti. Pamte ga kao inspirativna mentora i predavača koji ni kad je postao slavan autor nije zaboravljao lica nekadašnjih studenata, dapače pamtio je i neke od razgovora i diskusija što su ih vodili i prije više desetljeća.
Davor Bernardić, Mirjana Matvejević
Milorad Pupovac
Nije prežalio podjelu Mostara
U ime Ministarstva kulture oproštajno slovo održao je državni tajnik u Ministarstvu Ivica Poljičak. Bivši gradonačelnik Sarajeva Ivo Komšić, govoreći o Matvejeviću kojem je 2014. uručio priznanje, proglasio ga počasnim građaninom Sarajeva, podsjećajući na vezanost pisca za Bosnu i Hercegovinu, spomenuo je koliko je bio neutješan zbog podjele Mostara: "To nikad nije prežalio, neprestano je ponavljao: 'Ne mogu se dijeliti ljudi i gradovi.' Njegova supruga mi je rekla da je otišao tiho, mirno da se ugasio. Možda je to najbolje, jer ne bi mogao podnijeti ovo što se uporno radi u Hrvatskoj, izjednačavanje fašizma i antifašizma. On je živio istinu. Kad je zadnji put bio u Sarajevu, novinar ga je podsjetio na njegovu građansku hrabrost, a on je rekao 'Nisam ja hrabar, ja sam samo iskren'."
