Francusko-američka pjesnikinja palestinskog podrijetla ovih je dana posjetila Zagreb i poručila nam: 'Najvažnije je živjeti, da život nije na čekanju'

"Majka je bila trudna kad su putovali po nekadašnjoj Jugoslaviji. Pričali su mi kako su Hrvati u vlaku mami oslobodili pola kupea da se ispruži, makar je vlak bio krcat. Ovdje sam se oduvijek osjećala jako dobrodošla."

“Od svega mi je najvažnije - živjeti” ili kako je to antologijski kazao Federico García Lorca “Lo que más me importa es vivir”, poručuje svojom poetskom zbirkom “Pjesnik u Andaluziji”, umnogome se naslanjajući na Lorcu, Nathalie Handal, francusko-američka pjesnikinja palestinskog srca i korijena. Knjiga je ovih dana objavljena i u nas, u prijevodu Damira Šodana i izdanju nakladnika Druga priča.

“Mislim na tu rečenicu cijelo vrijeme, ona je poput eha u meni. Najvažnije je živjeti, pogotovo to osjetite u Palestini ili nekoj drugoj zemlji svijeta gdje je konflikt, gdje ljudi pate i otkud su mnogi protjerani. Slušajući o tome, te ljude obično ne doživljavate kao pojedince, ne gledate njihova lica, ne znate njihove priče, vidite i čujete samo politiku. Uzmete li minutu da...