"Staza soli", knjiga u kojoj autorica Raynor Winn opisuje kako su se ona i teško bolesni suprug, nakon što su postali beskućnici, uputili na pješačenje stazom dugom 1014 kilometara svojevremeno je postigao golemi uspjeh, prevedena je na više od dvadeset i pet jezika, među ostalim i na hrvatski.
Upravo je to knjiga za koju se, piše BBC, možda veže i najveći skandal u 2025. Jer, riječ je o memoarskoj, autobiografskoj prozi, a vrijeme je pokazalo da su bitni momenti te knjige upitni, dapače - izmišljeni.
Prvi put je objavljena 2018., govori o putovanju tog para duž planinarske staze u Ujedinjenom Kraljevstvu.
U knjizi čitatelji saznaju da par gubi dom nakon neuspješne investicije i kasnijeg pravnog spora s prijateljem. Da stvar bude gora, Mothu nekoliko dana kasnije dijagnosticiraju terminalni neurološki poremećaj, kortikobazalnu degeneraciju (CBD). U času kad više nemaju što izgubiti, odlučuju se na - putovanje. Do kraja tog neobičnog puta neznanac im nudi smještaj, a Mothovi simptomi se čudesno počinju povlačiti.
Čitatelji širom svijeta lako su zavoljeli priču o pobjedi nad tragedijom, koju je britanski izdavač opisao kao
"beskompromisno iskrenu". Knjiga je prodana u više od dva milijuna primjeraka.
Raynor Winn objavila je i dva uspješna nastavka, "Divlja tišina" i "Tragovi na tlu". U proljeće 2025. izašla je i filmska adaptacija "Staze soli", s Gillian Anderson i Jasonom Isaacsom u glavnim ulogama.
No, nekoliko mjeseci kasnije britanski The Observer objavio je istraživanje koje dovodi u pitanje točnost i iskrenost knjige. Dokumenti i intervjui otkrili su da je par, čija su prava imena Sally i Tim Walker, izgubio dom nakon što je ona kuću stavila pod hipoteku ne bi li vratila desetke tisuća funti za koje je bila optužena da ih je ukrala od svog poslodavca.
Otkriće
Novinarka Chloe Hadjimatheou razgovarala je i s neurolozima koji su izrazili sumnju da bi se Mothovi simptomi mogli povući – ili da bi on mogao biti tako zdrav čak osamnaest godina nakon dijagnoze.
Winn je na svojoj web stranici objavila dugačko priopćenje, istragu kategorizira "groteskno nepravednom, vrlo obmanjujućom"
te kaže da je "Staza soli" priča "o kapsuli vremena kada su nam se životi pomaknuli iz potpune beznađa prema nadi".
Prije par tjedana daljnja je istraga novinarke Hadjimatheou i novi dokumentarac "The Salt Path Scandal" donijeli su nove momente u priču o lažiranju memoara, uključujući i navodno pismo priznanja koje je napisala Raynor Winn, a u kojem
priznaje krađu novca od vlastite majke i majčine obitelji. U drugom priopćenju Winn negira optužbe, navodeći: "Nisam krala od obitelji... niti sam priznala da sam to učinila, niti sam napisala pismo u kojem to sugeriram."
Priča oko autentičnosti "Staze soli" ne jenjava. 2026. Chloe Hadjimatheou kreće sa serijom podcasta, među ostalim i na tu temu. Na "Stazu soli" upozorila ju je poruka koju je dobila na Instagramu. Bilo je to u vrijeme dok je planirala novinarsko putovanje u Siriju.
Svoj rad na preispitivanju autentičnosti "Staze soli" naziva "jednim od najvećih otkrića u svojoj novinarskoj karijeri".
U početku su neke knjižare nudile povrat novca prevarenim čitateljima. No, nakon što je autorica negirala prijevaru
"Staza soli" se ponovo popela na listu najprodavanijih knjiga, a kina su nastavila prikazivati film. Danas se memoar još uvijek može pronaći na istaknutim mjestima u nekim knjižarama.
U dokumentarcu Hadjimatheou pita čitatelje na književnom festivalu o njihovoj reakciji na skandal. Dok su neki šokirani, mnogi su ravnodušni prema optužbama. "To je knjiga o šetnji. Nije o nečemu što mijenja život. Uživajte u knjizi," kaže jedan. "U svakoj priči uvijek ima malo fikcije," dodaje drugi.
Činjenice protiv fikcije
Sve je to potaknulo rasprave koliko memoari moraju biti istiniti, što je tema koja se pojavljuje svaki put kad se dogodi ovakva priča. Godine 2006., nakon što je njegov memoar "A Million Little Pieces" otkriven kao uvelike izmišljen, James Frey je rekao da je to učinio "kako bi služio onome što sam smatrao većom svrhom knjige".
Ranije ove godine, spisateljica Lily Dunn objavila je knjigu u kojoj govori o umijeću pisanja memoara pod nazivom "Into Being". Knjiga je rezultat 10 godina podučavanja i mentoriranja pisanja memoara, kao i njezinog vlastitog iskustva: "Sins of My Father: A Daughter, a Cult, a Wild Unravelling" iz 2022.
"Pomalo sam opsjednuta time," kaže za BBC. "Nisam godinama pročitala ništa osim memoara."
Za Dunn postoji posebna veza između čitatelja i nekoga tko dijeli intimna i često bolna životna iskustva na stranicama. "Memoari mogu postati bitno važniji od same priče koju pričaju, u smislu utjecaja na živote, mijenjanja zakona ili načina na koji vidimo određene stvari," kaže. "Moja knjiga dovela je do dokumentarca koji je postao platforma za tuđe glasove. Memoar može nastaviti živjeti izvan vas, što ga čini izuzetno moćnim."
Iznenadila ju je reakcija na otkrića vezana uz "Stazu soli". "Bilo je to: ‘U čemu je problem?‘, takva reakcija," kaže Dunn. "Za mene je najvažnija stvar u definiciji memoara - iskrenost. Povjerenje između pripovjedača i čitatelja je doista važno. Naravno, svi pamtimo stvari drugačije i memoari su vrlo subjektivni. No, najbolji memoari su oni koji to priznaju i istražuju kroz samo pisanje."
Povjerenje je također potrebno između autora i urednika. Michael Joseph iz Penguina rekao je da je njihova "dubinska provjera" za objavu "Staze soli" uključivala klauzulu o činjeničnoj točnosti u autorskom ugovoru i pravnu provjeru prije objave.
Amelia Fairney, bivša direktorica komunikacija u Penguin Books, koja sada radi za organizaciju koja se bori za pomno provjeravanje informacija, napisala je u The Observeru da "izdavaštvo ima problem s provjerom činjenica", tvrdeći da profit može biti ispred istine. Piše: "Da bi izrazili bilo kakvu sumnju u autentičnost autora s enormnim financijskim uspjehom kakav ima Raynor Winn, potrebna je velika hrabrost".
Kao pomoćnica urednika časopisa The Bookseller, Caroline Sanderson već 25 godina najavljuje i recenzira memoare. Ove godine i sama je objavila jedan: "Listen With Father: How I Learned to Love Classical Music".
Drži da postoje ozbiljna pitanja na koja treba odgovoriti vezano uz "Stazu soli", vidjeti jesu li čitatelji prevareni, ali brine se da jedan slučaj ne baci ljagu na cijeli žanr memoara. Posebno jer, za nju, uvijek postoji mutna granica između fikcije i nefikcije.
"Velika sam zagovornica ideje da fikcija i nefikcija nisu na suprotnim polovima svemira," kaže ona. "Mnogo je romana, često prvijenaca, koji su vrlo autobiografski. Mnogo je nefikcijskih knjiga za koje bi se moglo reći da su maštovite. Mislim da ako kažemo da memoari moraju biti točne činjenice, i ništa osim činjenica, to isključuje mnogo stvaralačke narativne kreativnosti."
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....