Neke pojave s vremenom nestaju, a javljaju se druge. Vrijeme čini svoje. Ali, kad je riječ o hrvatskom jeziku, čini se da vrijeme stoji. O njemu se vodi ista rasprava. O tome tko jeziku pomaže, a tko ga “gnječi”.
Na to me podsjetila knjiga troje mlađih sveučilišnih profesora, Anđela Starčevića, Mate Kapovića i Daliborke Sarić, pod naslovom “Jeziku je svejedno” (Sandorf). Među njima sam znao Matu Kapovića i njegovu knjigu “Čiji je jezik?” (2011.). Osam godina kasnije postavlja se isto pitanje.
Sociolingvist Ivo Žanić, koji se “hrvatskom” glupošću pozabavio u svojim knjigama, ovo djelo sumira ovako: “Troje autora zateklo se, zapravo, u neobičnoj situaciji da tumače ono što je u modernoj znanosti o jeziku samorazumljivo i općeprihvaćeno, naime da se komunikacija...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....