Sin J. D. Salingera potvrdio je prvi put da je autor “Lovca u žitu” uistinu napisao poveći opus koji dosad nije bio objavljen u javnosti, i da će se zajedno s udovicom njegova oca požuriti da se što prije uredi i spremi za objavu. Ono o čemu se dugo nagađalo, Matt Salinger napokon je potvrdio za britanski Guardian.
Velika je to vijest za ljubitelje književnosti, jer Salingerova je posljednja priča objavljena daleke 1965. godine. Salinger je umro 2010. godine, no još su se od ranije pojavile glasine da je autor jednog od najomiljenijih karaktera, buntovnika, adolescenta Holdena Caulfielda, inspiracije mnogima, nastavio pisati tijekom desetljeća koje je proveo u živopisnom mjestašcu Cornish u New Hampshireu, daleko od pogleda javnosti, a u tom je mjestašcu i preminuo.
Brak sa Sylviom
Matt Salinger sada je rekao da će gotovo sve što je njegov otac napisao za života u jednom trenutku biti podijeljeno s javnosti, kada, nije točno definirao. Sin slavnog pisca prisjetio se za Guardian svojeg djetinjstva, kako je njegov otac često znao dobivati ideje u svakodnevici, primjerice, dok bi vozio automobil. “Zaustavio bi se da bi napisao nešto i smijao se samom sebi: nekada bi mi pročitao ono što je napisao, drugi put nije. Uz svaku je stolicu imao bilježnicu za zapisivanje. Odlučio je da je najbolje za njegovo pisanje da nema puno interakcije s ljudima, a posebno književnim tipovima, i pokerskim licima u tim krugovima”.
Već su se 2013. godine pojavile glasine o neobjavljenim Salingerovim djelima, no glumac i producent (Kapetan Amerika) Matt Salinger tada ih je demantirao. Bilo je govora o jednoj kratkoj priči u kojoj je protagonist upravo i Holden Caulfield i jednoj koja se bazira na Salingerovu braku sa Sylviom, inače nacističkom suradnicom. Ti su se izvještaji bazirali na dokumentarcu, u kojemu njegova najbliža obitelj nije sudjelovala. Sin je opisao te glasine kao “totalno smeće”, nadovezavši se da nemaju nikakve veze s realnosti.
“Svatko tko je poznavao mojeg oca i svatko tko barem malo shvaća njegov rad smatrao bi da je ova ideja histerično smiješna, da bi napisao knjigu o svojem prvom, kratkom braku. To je na rubu znanstvene fantastike”. Nije želio otkriti pojedinosti o pričama, samo je dao naslutiti da će se ponajviše baviti obitelji Glass, koja se često pojavljuje u njegovim kratkim pričama. Za britanske je dnevne novine dodao kako razvoj stila njegova oca nije linearan, te kako će “postati jasno da ide za drugačijom igrom”.
On i Salingerova udovica, Colleen O’Neill, s kojom je naslijedio prava na rad ovog pisca, na materijalu rade od 2011. godine, o nije još spremno, rekli su, za objavu. “Moj otac je želio da sve bude na jednom mjestu, i znao je da će za tako nešto trebati puno vremena. Moj je otac, podsjećam, pisao pedeset godina bez da je objavljivao, to je mnogo materijala. Nije stvar u tome da želimo štititi njegov rad, već je to, naprosto, puno posla. Kada bude gotovo, objavit ćemo materijale”.
Bez isprike
Potrebne su im još godine, nadaju se, manje nego desetljeće: “Ne dugujem ispriku, vjerujem, no čitatelji trebaju znati da na materijalu radimo najbrže što možemo”. Nepoznati rukopisi, smatraju, razočarat će ljude do kojima ni samom piscu nije stalo, no za prave čitatelje bit će to prava poslastica:
“Siguran sam da će kod te skupine ljudi ova djela biti dobro primljena, i da će utjecati na njih, potaknuti promjene u životima pojedinaca”, i nastavio: “Kada je moj otac rekao da je sve što ima reći u njegovim djelima, vjerujte mi, u njegovim se djelima uistinu i nalazi. Kada njegova djela postanu dostupna javnosti, pokrit će sve o čemu bi čitatelj trebao brinuti. Moj je posao da pomognem da se to dogodi što je prije moguće”, rekao je.
Nelaskava slika
Matt Salinger podnio je tužbe protiv objave ranih radova njegova oca, rekavši kako bi bilo vrlo nekorektno da ugledaju svjetlo dana. “Pretpostavite, primjerice, da imate kaput koji vam se sviđa i da netko uđe u vaš ormar i ukrade vam ga. Tako se ja osjećam”, rekao je sam pisac New York Times 1974. nakon što je bez dozvole objavljeno nekoliko njegovih priča.
Matt Salinger opisao ih je kao “mladalačko iskustvo, dio njegova procesa, razvoja kao umjetnika” i nastavio: “Ne sprečavam objave olako. Činim to jer bi to i moj otac učinio, radi ljubavi prema njemu i zaštite njegovih prava i njegovih knjiga”. Jerome David Salinger, podsjetimo, bio je dijete iz bogate njujorške obitelji, a tijekom rata sudjelovao je u borbama, među kojima je bila i invazija na Normandiju.
Salinger je umro 2010. i iza sebe ostavio malen opus, zadnje što je objavljeno bila je priča u New Yorkeru, 1965.“Hapworth 16, 1924”. Iz javnosti se povukao nakon 1967. nakon što se razveo od svoje druge supruge Claire Douglas, psihologinje i Mattove majke. Posljednji je intervju dao 1980. godine i nakon toga, tri desetljeća, za javnost je, naprosto, šutio. S godinama se sve više povlačio u sebe. O Holdenu je znao govoriti kao o najboljem prijatelju. Najmlađu je suprugu, Colleen o’Neil, upoznao u New Hampshireu. Ljubav prema piscu bila je jača od protivljenja okoline.
Imao je i kćer, Margaret Salinger, no od nje se tijekom života udaljio. Ona je u javnosti znala prikazati i nelaskavu sliku svojeg oca, oca koji je najviše od svega želio sačuvati svoju privatnost.