Kad bi netko posve neupućen u ovdašnje književne glasove pronašao knjige Bekima Sejranovića bez potpisa autora, bez problema bi ih prepoznao kao opus jednog pisca. Nema, naime, u književnosti regije tako konzistentnog proznog rukopisa u kojem se iz knjige u knjigu nadopisuje životna i književna (auto)biografija i ponavljaju neki tematsko-motivski sklopovi, ali bez ikakvog osjećaja ponavljanja u negativnom ili manje kreativnom smislu.
Kad počnemo čitati Sejranovićev novi roman, pripovjedač u 1. licu već nam je stari znanac; još od 2002. godine i prve prozne zbirke "Fasung", a osobito nakon romana "Nigdje, niotkuda". Kroz prozorčić broda koji plovi Savom, a na toj će se rijeci odvijati fabularna dionica smještena u sadašnjost, naime, proviruje isti onaj pripovjedač sklon autoanalizi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....