Prije tridesetak godina, kada sam se počeo baviti djelom Miroslava Krleže, a nedugo potom, silom prilika, i leksikografijom, marginalije su u javnosti figurirale kao supstrat tabua u koji se bila prometnula piščeva faktična, ali i simbolična, kulturna ostavština. I sam sam u Leksikografski zavod, ustanovu, ali i kulturni sustav, koji je Krleža potaknuo i četvrt stoljeća vodio, došao pod dojmom stereotipne pretpostavke da je ondje doista, kako se to tvrdi u zaglavljima memoranduma i impresumima izdanja te javnoj retorici općenito, njegova kuća, vjerojatno glavna od adresa na kojima se zadržavao.
Percepcija se ni danas u toj stvari vjerojatno nije promijenila, što inače i nije posebno bitno - jer su kanonske projekcije i mimo trenutačno dominantne estradne matrice dinamična, ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....