Malu plastičnu kanticu za zalijevanje čvrsto držim u desnoj ruci dok se lijevom rukom još čvršće držim za oca. Na mom licu zabrinutost, vjerojatno ne zbog brige za kadriranje, ni zbog pimpilina koji nehajno visi, već zbog realnog straha da ne izgubim ravnotežu na nekom meni tada prevelikom oblutku.
Otac u posve drugom raspoloženju, evidentno opušten, široka osmijeha s upaljenom cigaretom među usnama. Jednom rukom me pridržava, a drugom, iza mojih leđa, već je spreman na spačku, gurnuti me u plićak. Ni on ne razmišlja o kvaliteti kadra, ali ni o ravnoteži.
Godina je vjerojatno 1966. sudeći po usporedbi s drugim fotografijama iz najranijeg djetinjstva, a autorica snimke je moja majka.
Lokaciju danas prepoznajem samo ja. Mošćenička Draga, plaža Sipar i žalo koje je kao "...
Komentari
2