ZAGREB - Proza Bekima Sejranovića, objavljena u zbirci priča “Fasung” i romanu “Nigdje, niotkuda”, žanrovski je uvijek negdje na rubovima, prepuna pretapanja prema autobiografskom, fragmentarno strukturirana i bez čvrste i linearne fabule. Njegovo “miksanje” ratne, egzil-proze i autobiografskih krhotina u prošlom je romanu dalo vrlo kvalitetnu prozu i 2009. mu donijelo uglednu nagradu Meša Selimović za “Nigdje, niotkuda”.
Krenuti ispočetka
U novom lijepo naslovljenom romanu “Ljepši kraj”, Sejranović nastavlja gdje je stao, no definitivno čini i odmak, barem u tematskome smislu. Djetinjstvo i odrastanje, rat i odlazak u Norvešku, kao i prepoznatljive kulise ovih desetljeća na našim prostorima, ispričana su priča od koje se treba odmaknuti i krenuti ispočetka. I...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....