Nobelovac uskoro stiže u Hrvatsku predstaviti roman o neofašizmu u 21. stoljeću

Brojač u uglu ekrana pokazivao je da je nešto više od 26 000 ljudi uživo pratilo kad je tajnik Švedske akademije objavio da je László Krasznahorkai dobio Nobela za književnost. Male brojke za veliku nagradu.

Krasznahorkai, sretna je okolnost i predan rad organizatora, bit će počasni gost ovogodišnjeg 31. Sa(n)jam knjige u Istri, koji se koncem studenog i početkom prosinca održava u Puli.

Hrvatski izdavač mađarskog nobelovca, nakladnička kuća OceanMore Gordane Farkaš Sfeci, za koji dan objavljuje njegov novi roman, "Herscht 07769". To je djelo u originalu objavljeno 2021., do sad je, osim hrvatskog prijevoda koji potpisuje Xenia Detoni, izašao samo njemački. Krasznahorkai u "Herscht 07769" pripovijeda kako se neofašizam rađa, polako ali sigurno izranja u istočnoj Tiringiji na početku 21. stoljeća. Nakon velikih promjena dio stanovništva ostaje bez posla, bez budućnosti, a među njih se neprimjetno uvlači fašistički duh. Glavni junak pismima bombardira znanstvenicu i kancelarku, traži pomoć Vijeća sigurnosti...

Mađarski pisac koji je unatoč hermetičnosti svojeg pisma uspio doprijeti do mnogih, drugi je mađarski autor laureat Švedske akademije. Nobela je 2002. dobio Imre Kertész.

Godine 1986. objavio je prvijenac "Sotonski tango". U nas je taj roman, u prijevodu Lee Kovács, objavljen desetljećima kasnije, nakon što je stekao slavu istoimenim filmom Béle Tarra.

Krasznohorkaiev je opus na hrvatski prijevod čekao dugo, no zadnjih desetak godina objavljeni su "Rat i rat", "Seibo je bila tamo dolje", "Svijet ide dalje" i "Povratak baruna Wenckheima" u prijevodu Viktorije Šantić te "Melankolija otpora" koju je u prijevodu Angele Pataki objavio Šareni dućan. Multimedijalni institut objavio je njegovu pripovijetku "Uvijek za Homerom".

Prevoditeljima, naravno, nije svaki autor kojeg prevode jednako važan, ne razviju prema svačijem pismu i rečenicama jednak odnos, možda i privrženost. No, one koje su kod nas pristale prevoditi Krasznahorkaia dobro znaju u što su se upustile.

Bilo je dirljivo svjedočiti sreći Xenie Detoni kad sam joj javila da je Krasznahorkai dobio Nobela.

Baš kao što i prevoditeljica njegova "Sotonskog tanga" Lea Kovács u razgovoru kaže "Imala sam neki osjećaj jutros ...", pa zbunjeno i sretno načas zašuti.

Možda se i ne bi odlučila upustiti u tango s Krasznahorkaijem, prevoditi njegov "Sotonski tango", da prije toga nije prevodila poeziju.

"U tom su romanu začeci te njegove rečenice pune ritma, tamo ona još nije tako beskrajna, tamo se ona rađa, pomalja ... pa je taj roman lakše čitati negoli njegove ostale romane. Tu on kreće razvijati svoj osobiti stil.", kazuje Lea Kovács.

Xenia Detoni o romanu "Herscht 07769" kojeg je upravo prevela kaže:

"Na četristotinjak stranica u jednoj rečenici u vrlo polaganom ritmu nailaze beskrajni nizovi strogo kontroliranih stvarnih i nestvarnih slika vizualno iznimno očaravajuće snage, ispisane britkim umom i suzdržanom ironijom savršeno sročene i jasno komponirane: o Tiringiji, o prirodi, o glazbi i nasljeđu J. S. Bacha u prostoru i svijesti, o izguljenoj prošlosti i sadašnjosti, o uzaludnoj vjeri, o nasilju, o nesnalaženju i još mngo toga u (jugoistočnoj) Njemačkoj, ali i o njezinom susjedstvu u prvim destljećima nakon ujedinjenja. A priča završava takoreći jučer.

Radila sam na prijevodu preko pola godine, no imam dojam da taj proces ipak neću tako skoro završiti. Jer to je opus magnum koji obilježuje. Poput Paralelnih pripovijesti Pétera Nádasa. Ili Čovjeka bez sudbine Imrea Kertésza."