Druga knjiga “Moje borbe”, koju ovaj put čitam u hrvatskom prijevodu (prevoditeljica Ana Majnarić) i u izdanju Naklade OceanMore, uglavnom se bavi ženom i djecom. Ona je hirovita i luda, lako plane, prijeti mu da je gotovo i da ga više neće trpjeti, a djeca su u svakom pogledu strašna. Kad god ona zatrudni, pa mu dođe s onim štapićem na kojemu se ukazala djeconosna boja, njemu poteku suze ganuća. I to mu je najsretniji trenutak u životu. Ali istog popodneva, ili sutradan, gorko se pokaje, jer mu se pod nogama rastvori pakao svakodnevice. Ne možeš biti pisac i imati djecu, pogotovu ako žena nema baš nikakvog razumijevanja za tvoje pisanje i nabija ti na nos što jednom rukom pazi na djecu, drugom čuva trudnoću, a trećom rukom piše seminarski rad za fakultet. Pored svega toga siromaš...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....