SUDBINA U KUTIJI

Oni koji navrše 22 godine dobivaju malenu kutiju, u njoj je vrpca koja im, dokazano točno, pokazuje koliko će još živjeti... Zastrašujuće

Nikki Erlik

 Federico Photography/
Roman Nikki Erlick ‘Mjera‘ otkriva kako bi svijet izgledao kad bi svi znali svoju preostalu duljinu života
Roman Nikki Erlick ‘Mjera‘ otkriva kako bi svijet izgledao kad bi svi znali svoju preostalu duljinu života

Kako bi bilo kada bismo znali koliko ćemo dugo živjeti? Ne točan dan i uzrok svoje smrti, nego samo vrijeme - godinu, dvije, pet? Ili je za naše umove bolje da ne znamo? Upravo se tim pitanjem bavi američka spisateljica Nikki Erlick u svom romanu ‘Mjera‘, bestselleru New York Timesa prevedenom na više od 25 jezika. Kod nas je objavljen u prijevodu Tee Tosenberger Lubar u izdanju Stilusa.

Priča je to u kojoj svi ljudi stariji od 22 godine na prag dobiju malenu kutiju. Ne mogu je uništiti. Unutra se nalazi vrpca koja im pokazuje koliko im je još života preostalo. Ljudi diljem svijeta otvaraju svoje kutije i sve se mijenja. Najprije mnogi ne vjeruju, no onda znanstvenici potvrde da su vezice u pravu. Oni koji imaju jako kratke, zaista vrlo brzo umiru - bolesti, nesreće... I u tom času sve postaje drugačije. Ne samo da se životi ljudi mijenjaju, nego se u sve uključuje politika. I to, jasno, na veoma ružan način. Jer, vezice se pojavljuju u vrijeme kad traje kampanja za novog predsjednika SAD-a. Jedan od kandidata prije pojave vezica nije imao baš i neke šanse da postane predsjednik, ali njegovo beskrupulozno korištenje te teme dovodi ga u vodstvo.

Knjiga prati nekoliko ljudi: gej par Mauru i Ninu, njenu sestru Amie, mladog arhitekta Bena, liječnika Hanka, kadete Jacka i Javiera te kandidata za predsjednika Anthonyja. Oni su međusobno povezani, premda su neke veze labave, a neke se uspostave nakratko i naši ih junaci uopće ne postanu svjesni. Njihove su vezice različite duljine i to im mijenja živote. Maura, recimo, ima kratku vezicu, no dugovezicašica Nina odluči ostati s njom. Bena, s druge strane, djevojka ostavi kad otkrije kako nema baš puno godina života pred sobom. Anthony uspije postati član komisije koja odlučuje o vezicama, pa progura odluku po kojoj, recimo, oni koji pristupaju oružanim snagama moraju predočiti svoju vezicu. Takozvane kratkovezicaše se ne šalje na frontu, kako ne bi bili ubijeni. Tako se pravda takva odluka.

I premda su u prvom planu sudbine naših likova, u pozadini se vidi svijet koji se promijenio. Kroz nekoliko se priča - neke se dogode našim junacima, za druge oni čuju ili pročitaju - postavlja pitanje koliko duljina vezice utječe na naš život. Spominje se slučaj para koji je dobio vezice različitih duljina - ona jako kratku, on dugu. Nakon vjenčanja su zajedno skočili s mosta, u smrt. Ona je preminula, on je preživio. Da nisu znali za duljinu vezica, sasvim sigurno ne bi skočili. Ona ne bi preminula. Ili ipak bi, ali na neki drugi način?

image

Naslovnica romana Mjera

U tom novom svijetu, ljudi su diskriminirani po dužini života. Bolnice odbijaju pregledati kratkovezicaše ako se oni dobro osjećaju. Ne zanima ih što im je vezica kratka i ne žele ih pregledati jer jednostavno nemaju dovoljno resursa. U vojsci se ne može uspjeti izgraditi karijeru bez duge vezice. Reality show koji spaja parove se razdvaja u posebna izdanja - onaj u kojem sudjeluju kratko i dugovezicaši. Ljudi vrlo brzo otkriju koliko točno godina života znači koja duljina vezice, pa je to moguće provjeriti na internetu. Oni s kratkim vezicama su pod sjenom vlastite smrti, pa se okupljaju u raznim grupama za pomoć. Kad ih se počne diskriminirati, ustaju u prosvjedima. Neki koji će kratko živjeti počine terorističke napade. Drugi stvaraju umjetnost, neki čak od kutija u kojima su se pojavile vezice.

Priča je smještena u sadašnjost i zato je zaista moderna. Možemo zamisliti svijet kojeg su vezice promijenile i, dok čitamo gorko-slatke sudbine naših junaka, pitati sebe, što bih ja učinio? Bi li ja otvorio kutiju i saznao duljinu vezice ili bi kutiju ostavio zauvijek zatvorenu? Jer, ne otvore svi junaci knjige svoje kutije i ne saznaju koliko će živjeti. I dok se čita ovaj gotovo 400 stranica dug roman, svima koji su upoznati s grčkim mitovima neminovno se nameće slika Pandore. Iskorištena je ona na jednom mjestu u knjizi - kao mural na nekom zidu. Mitska Pandora je otvorila ćup (iako je danas uvriježen pojam kutija) iz kojeg su izletjela razna zla, a na dnu kutije je ostala nada. Premda nikad ne saznamo odakle su kutije u svijetu sa stranica ovog romana došle, one djeluju kao moderna inačica Pandorine otvorene kutije iz koje su se na čovječanstvo spustila brojna zla.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
02. prosinac 2025 15:50