Mnogi su Handkea prije rata stalno nosili u džepu. Danas to ne čini baš nitko

S riječju “ja” već započinju poteškoće, napisao je svojedobno mladi Peter Handke veoma lucidno i, usudio bih se reći, s dubokim uvidom u kompleksno ustrojstvo vlastita lika i djela. Drugom zgodom, već kao kontroverzna književna legenda, reći će pak ovo: “Zašto me nitko više ne pita kako sam? Zar sam već besmrtan?” Pa sad, vjerojatno je kao novopečeni nobelovac i učinio koji dodatni korak prema besmrtnosti, ali ono što intrigira i dalje je ta mnogima toliko draga osobna zamjenica. Dakle, Handke i “ja”…

Iskreno, nemam pojma kada sam se i kako prvi put susreo s djelima Petera Handkea, no, bit će da sam ga, kao i većina ljudi koje znam, zamijetio negdje u Wendersovim filmovima, primjerice, “Alice u gradovima”, gdje su mu knjige nehajno razbacane po nekom stoli...