Zašto volimo Valérie Perrin, pitam se nad njezinim trećim romanom prevedenim u nas (sigurno ćemo imati i četvrti, objavljen prošle godine). Bio joj je prvi i bljesnula je, ne kao sa "Svježom vodom za cvijeće", kojim je napravila svjetski uspjeh - preveden je na tridesetak jezika - a s "Troje" slabije jer je smetnula s uma pravilo: manje je više. Odgovor nije jednoznačan zato što se Perrin ne smije površno svrstati u herc-žanr jer ona ne pobuđuje plitke slinave emocije, nego plastično gradi psihu svojih likova ne bi li nam ih učinila posve bliskima i time prihvatljivima. Radnju smješta u svačije susjedstvo, u nepovlaštene društvene slojeve, u kuće i kvartove onih kojima se, navodno, ništa uzbudljivo ne događa, u život ljudi koji svoju sudbinu i to kako im je izmiješala karte ne objavlj...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....