IN MEMORIAM - MAJA PERFILJEVA

ODLAZAK ŽENE S DUŠOM Prva supruga Hrvoja Hegedušića napisala je najljepše stihove za Indexe i Gabi Novak

    AUTOR:
    • Željko Ivanjek

  • OBJAVLJENO:
  • 10.07.2019. u 08:09

Damir Krajač / HANZA MEDIA

Maja Perfiljeva

 

Vijest je došla iz obiteljskog kruga: preminula je spisateljica i pjesnikinja Maja Perfiljeva, u 79. godini. U panteonu jugoslavenske i hrvatske glazbe zauzima posebno mjesto. Njezini pjevani stihovi pratili su sazrijevanja i ljubavi mnogih generacija.

Perfiljeva se popela na javnu scenu velikom festivalskom pobjedom, 1966. na trećem Splitskom festivalu, koji se tada zvao “Melodije Jadrana”, i to pjesmom “Bokeljska noć”. Skladao ju je njezin tadašnji muž Hrvoje Hegedušić, a nezaboravno otpjevao Vice Vukov. Kao što “srce jednom mora planut”, tako je planulo ime te pjevane pjesnikinje i zapravo vladalo glazbenom scenom koncem šezdesetih i sedamdesetih.

 

Danas je teško zamisliti što su festivali značili na jedinom TV programu. Oni i američke TV serije (“Gradić Peyton”, “Bonanza”) bili su vjesnici nekog drugog vremena i drukčijeg života. Festivali su se održavali danima i najčešće bili prenošeni nekoliko večeri.

Publika se naučila na glazbeni tandem Hegedušić - Perfiljeva. Njihovi šlageri vrtjeli su se u jukeboxu, pjevali i fućkali. Malo je tko znao ili mogao pogoditi da je Perfiljeva, profesorica hrvatskog, tada hrvatsko-srpskog jezika i književnosti, iznijela na pozornicu dio svoje intime. Naime, bila je kći ruskog emigranta, koji je našao utočište pred progonima u ondašnjoj Kraljevini, u Tivtu, u Boki kotorskoj. Odrasla je u kući u kojoj se govorio ruski. I afirmirala se kao autorica tekstova pop i rock-glazbe. Odrasla je u vlastitoj pjesmi.

 

Brojne nagrade

Dovoljno je pogledati diskografiju Perfiljeve i shvatiti da je bez njezinih tekstova nezamisliva popularna pjesma spomenutog razdoblja. Ona je nekako naslijedila Blanku Chudobu i Alku Ruben, pjevane pjesnikinje s kraja 50-ih i iz 60-ih, a postala je poveznica ili most prema onim mlađima, kao što su Alka Vuica, Dea Volarić, Marina Tucaković i mnoge druge.

Samo na zagrebačkom festivalu Maja Perfiljeva morala je izlaziti na pozornicu pet godina zaredom da bi primila nagrade za svoje tekstove, kakve su onda već bile. To su bili popularni i najpopularniji šlageri: “Da sam ja netko” (1970.), “Gazi, dragi, srce moje” (1971.), “Miruj, miruj srce” (1972.), “Moje ludo srce” (1972.) i “Otkad si tuđa žena” (1973.) s kojom je pobijedio Dalibor Brun.

 

Suvremenici zacijelo pamte izvedbu “Gazi” Gabi Novak i nezaboravnog Davorina Popovića i Indexe, koji su izveli prvospomenutu pjesmu: “Svim majkama bih izbrisao bore/ učinio da očevi ih vole/ davnu ljubav da im vrate/ i da mirno žive svoje sate/ da sam ja netko”. Ovi stihovi nekako sažimaju pjevanu poetiku Perfiljeve, što se temelji na humanosti, dobroti i ljubavi.

No, nisu to jedine pjesme koje je autorica darovala sarajevskim rockerima i publici. Njihova je suradnja potrajala tri godine i iznjedrila je tekstove i pjesme kao što su: “Sanjam” i “Balada”, koje su objavljene na singlu 1972. i slušaju se i danas. Ne treba zaboraviti ni njihovu zajedničku pjesmu “Izvor”.

 

Slikanje na svili

U jednom intervjuu Perfiljeva je izjavila: “Indexi su me učinili pjesnikinjom. Da nije bilo njih, bila bih običan tekstopisac”. Iz njihove suradnje rodilo se životno prijateljstvo s pokojnim Popovićem. “Pjesme su moj život”, rekla je Perfiljeva istom prigodom. Pritom, treba dodati da se bavila slikanjem na svili; kao da je to osjetljivo “platno” odražavalo senzibilnost njezinih pjevanih stihova.

U bogatom opusu tekstova Perfiljeve posebno je zanimljiva popularnost pjesme “Tvoja mati je legla da spava”, na note Hegedušića. Ona je bila odbijena na Splitskom festivalu 1972., no snimili su je sam skladatelj i Hašim Kučuk Hoki. Milo Hrnić nazvao je svoj LP “Tvoja je mati legla da spava” 1989., a pojavila se i na povratničkom albumu “Srebrnih krila” 2012. Iako odbijena, pjesma živi više od četiri desetljeća.

 

Život na papiru

Kad se nabrojeni stihovi Maje Perfiljeve pokušaju svesti pod zajednički nazivnik, onda je sasvim jasno da u njima dominira romantični pogled na svijet: oni govore o tradicionalnim obiteljskim odnosima. Napokon, oni sanjaju o ljubavi, boljem životu i potpunim, iskrenim međuljudskim odnosima.

Za Indexe Perfiljeva je s lakoćom pisala pjesme u muškom rodu, i možda je baš u njima postigla neke od svojih vrhova. Kao da je dječak s dušom bilo ono lijepo što je autorica pridonijela južnoslavenskoj i hrvatskoj sceni. A takvo što mogla je, dakako, ispisati žena s dušom. U “Baladi” Perfiljeva parafrazira Cesarića: “Kad ne bude mene/ Kad me skriju paprati, travke i šaš/ Kad ne bude mene/ Ljubit ću je pjesmama svojim i tad”. U času odlaska pjesnikinje, ljubav ostaje njezina poruka na nosaču zvuka i na stranici od slova: vjera u ljubav. Godine 2010. objavila je autobiografiju “Tajanstva”.

Hrvoje Hegedušić, skladatelj, kantautor i bivši suprug

- Maja nas je sve zadužila svojim stihovima. Radila je puno i kvalitetno, najviše je pisala za Indexe, ali je to osoba koja je obilježila dobar dio mog života i kao žena i kao pjesnikinja koja je označila početak moje glazbene karijere.

Miro Ungar, pjevač

- Ona je doista bila pjesnikinja u punom smislu te riječi. Uz to je bila krasna kao osoba, baš nekako unikatna. Jedno vrijeme smo bili i susjedi, pa mislim da mogu reći da nas je napustila izvanredna duša.

 


Besplatno se prijavite na portala Jutarnji.hr

Izdvajamo