Hrvoje Hegedušić (1935.), doajen šansone, glazbenik, skladatelj, producent, ton-majstor i aranžer, otvorio je u studenom u kazalištu Komedija Chansonfest, internacionalni festival koji je sam postavio na noge 1998. godine.
- Sve je u mojoj samostalnoj glazbenoj karijeri i počelo sa šansonom. Prvi samostalni istup na glazbenu scenu imao sam 1964. godine na večeri šansone u sklopu Zagrebačkog festivala. Nastupio sam kao dio grupe Studio 64, bili su tu još Arsen Dedić, Pero Gotovac, Zvonimir Golob, Zvonko Špišić, Ivica Krajač, Nikica Kalogjera... skupina autora koja je odlučila organizirati večer posvećenu pjesničkim tekstovima - kaže Hegedušić poznat, između ostalog, kao izvođač “Balade iz predgrađa” koju je uglazbio na stihove Dobriše Cesarića.
Stric Krsto
Tijekom karijere bio je predsjednik Hrvatskog društva skladatelja, direktor Chansonfesta i Zagrebačkog festivala te je, pored drugih, višestruki dobitnik diskografske nagrade Porin. I dan-danas samostalno pjevački nastupa i sklada.
- Ne mogu bez glazbe. U obitelji, u kojoj su mama Nina i njene dvije sestre i brat jako lijepo pjevali, još kao mali naslijedio sam jednu maminu gitaru i zajedno s njom ostao u glazbi - govori Hrvoje Hegedušić rođen 1935. godine u Ožegovićevoj ulici u Zagrebu. Njegova majka Nina, djevojački Darlić, rodila se u Herceg Novom, a roditelji su joj bili s otoka Visa. A Hegedušići su, dakako, Podravci.
- Nasljednici loze Hegeduša. Neki Ambrozije Hegeduš u 11. stoljeću dobio je plemićku titulu za zasluge za gradnju bedema oko Beograda. Hegeduš je mađarska riječ i zapravo znači guslač, hegede su gusle - tumači skriveno značenje prezimena. Njegov stric bio je čuveni slikar Krsto Hegedušić, začetnik Hlebinske slikarske škole, dok mu je otac bio zaposlen u Pošti, kao inženjer elektrotehnike bio je šef TT tehnike.
Rano djetinjstvo Hrvoja Hegedušića obilježile su selidbe zbog očeve službe.
- Iz Zagreba smo išli u Osijek, zatim u Beograd. Godine 1941. na mig ministra Dimitrijevića sklonili smo se u Zagreb, naime, znalo se što će se dogoditi - 6. travnja njemački avioni napali su Beograd. Moj otac Mladen ostao je u Beogradu gdje ga je zateklo bombardiranje. Sjećam se slike oca kad se, izvukavši se napokon iz Beograda, sav bradat i neuredan pojavio u Zagrebu. Sestra Vlasta i ja jedva smo ga prepoznali. Pješačio je preko Avale dok nije došao do neke željezničke postaje, odakle se tri dana stočnim vagonima prebacivao u Zagreb i tu je nastavio posao poštanskog službenika u Jurišićevoj - sjeća se Hrvoje Hegedušić.
Ljevičari
Hegedušići su familija lijeve provinijencije, oca su mu tijekom rata zatvarali ustaše.
- Kamilo Horvatin, jedan od osnivača Komunističke partije, urednik lista Borbe i voditelj političke škole KP-a, brat je moje bakice po tati. Tata je tijekom rata u Zagrebu bio osumnjičen da je, kako je radio na Pošti, odavao pozicije njemačkih transporta. Izvukao ga je susjed, redarstvenik, dok su svi njegovi kolege iz Pokreta otpora završili na banderama. Tata se nakon rata, međutim, nije vezao za Partiju. Bio je komunist po uvjerenju i smatrao je da mu kao takvom ne treba knjižica, da knjižica znači određenu prisilu, a da nasilje nije nešto čim se postiže svjetonazor - objašnjava.
U osnovnu školu krenuo je 1942. godine, a već 1943. Nijemci su je zaposjeli, pa je drugi i treći razred završio tako da je učiteljica nastavu držala po privatnim stanovima učenika. Nakon završene pučke škole od četiri razreda 1946., krenuo je u Prvu gimnaziju na Roosveltovu trgu, odakle je prešao u II. mušku gimnaziju u Križanićevoj.
Nagovor Kabilja
- Sa mnom je u II. gimnaziju išao skladatelj Alfi Kabiljo, pa Hrvoje Momčinović, kasnije sudac Vrhovnog i Ustavnog suda, Krešimir Sajko, dekan Pravnog fakulteta, Berislav Šerbetić, poznati arhitekt. Nakon gimnazije upisao sam elektrotehniku i izdržao na tom studiju tri godine. Glazba me, naime, preuzela. Pohađao sam nižu glazbenu školu, klavir, a kasnije me na glazbu nagovorio školski kolega Kabiljo. Godine 1957. sastavio sam Vokalni kvintet Hrvoja Hegedušića, dvije godine kasnije Vokal 4, a 1963. smo organizirali Zagrebački vokalni kvartet. Uslijedio je spomenuti Studio 64 - prisjeća se.
Godine 1965. Ivo Robić i Zdenka Vučković promovirali su ga kao skladatelja, u Splitu su otpjevali njegovu “Rivu u noći”. Već je iduće godine izašla “Bokeljska noć” koju je pjevao Vice Vukov i za koju je tekst napisala Hegedušićeva prva supruga Maja Perfiljeva.
Iduće godine navršit će se 50 godina od “Balade iz predgrađa” prema Cesarićevoj pjesmi koju je Hegedušić otpjevao, ušavši time u glazbu kao samostalni izvođač, paralelno radeći i kao ton-majstor na Radio Zagrebu. Sve je za njega bio jednak izazov: solo karijera, snimanje, skladanje, aranžiranje, nikad se nije striktno fokusirao tek na jedno.
Kao skladatelj radio je s mnogima. Napisao je, između ostalog “Sanjam”, “Da sam ja netko” (Indexi), “Tvoja mati je legla da spava” (Hasim Kučuk Hoki), “Mirišu ti kose” (Darko Domijan), “Plovi mala barka” (Novi fosili), “Gazi, dragi, srce moje” (Gabi Novak).
- ‘Sanjam’ ima onaj fini nježni početak i narodnjački pomak u refrenu. Volio sam tada te heterogene glazbene situacije, mnogi su kasnije preuzeli isti kliše. Neda Ukraden, na primjer - tumači.
Od njegovih pjesama koje se, reći će, pjevaju po rođendanima zanimljivu priču ima “Tvoja mati je legla da spava”, danas najpoznatija kao hit Mile Hrnića.
‘Nazdravite, drugovi’
- U to vrijeme medijska zvijezda bio je sarajevski pjevač Hasim Kučuk Hoki, najpoznatiji po narodnom hitu ‘Nazdravite drugovi’. Ja sam si rekao, vidiš, on se oblači ko roker, pjeva u trapericama, ‘ajde da ja njemu nešto skladam i tako sam napisao ‘Tvoja mati je legla da spava’ za Splitski festival. Diskoton je izdao singlicu, međutim Mišo Kovač se pobunio, rekao je da neće pjevati na Splitskom festivalu ako ‘taj seljak’ nastupi. Tako su me zabranili i izbacili sa Splita. Ali još čuvam singlicu, prodana je bila u 700 tisuća kopija! Nisam vidio ni pare, jer je Diskoton objavio stečaj, ali to je neka druga priča - smije se danas Hegedušić koji je i sam u novom aranžmanu otpjevao istu pjesmu. Pored svega, napisao je i glazbu za Jugotonovo izdanje „Ježeve kućice“, gdje je bio narator, uz sudjelovanje glumaca. Među svim izvođačima njegove glazbe najmiliji mu je bio Dalibor Brun.
- Osebujan, ali savršena sluha. Poseban čovjek, otkačen. Bivši nogometaš. Ali mislim da više ne želi biti u glazbi. Napisao sam mu hit ‘Otkad si tuđa žena’ - govori o bivšem pjevaču, Riječaninu.
Hrvoje Hegedušić danas živi, nedaleko od Bruna, u Selcu pokraj Crikvenice i u prisnoj je vezi s Ljerkom Šemeš, profesoricom glazbene teorije. Prvo je bio u braku s Majom Perfiljevom s kojom nema djece i s kojom je, reći će, proveo jedno boemsko vrijeme u kojem je glazba bila na prvome mjestu. Potom se oženio s pjevačicom Ksenijom Erker, s kojom ima dvije kćeri s kojima je jako povezan. Nakon gotovo 40 godina drugog braka, u osmom desetljeću života, ušao je u treću sentimentalnu vezu.
Dugo poznanstvo
- Kad nemaš zajedničkih briga oko djece, isplivaju na scenu sve proturječnosti, nerazumijevanja… Je li hrabro ući u osmom desetljeću u novi život? Pa puno je hrabrije predati se, ostati zatočen u nezadovoljstvu. Biti svjestan da to u čemu živiš ne valja, svjesno strpjeti, biti neprestano u stresu… Mislim da čovjek za takvu odluku treba biti udaren u glavu. Brinem li se hoću li jednom ostati sam? So what? Hans Fallada je napisao da svatko umire sam. Ljudi moraju shvatiti da su uvijek sami. I da sami trebaju biti zadovoljni. Tek kad si zadovoljan, postaješ pozitivan za okolinu, svi se onda na tebe lijepe - rezonira.
Svoju sadašnju životnu pratilju, kaže, upoznao je još dok je bila gimnazijalka. Ljerka Šemeš je kći jednog njegova starijeg kolege s radiostanice, gdje je bila na praksi 1984. kao učenica iz Križanićeve, a povezala ih je glazbena suradnja. Pjevala je prateće vokale i pisala tekstove, što i danas uspješno radi na čakavskom i kajkavskom narječju.
Život u Selcu
- U međuvremenu se udala, rodila dvoje djece, a upisani teoretski smjer Muzičke akademije nije završila. Nakon 20 godina što je prekinula studij, nagovorio sam je da se vrati na Akademiju i diplomira. Danas ima stančić u Crikvenici, radi u Glazbenoj školi u Voloskom, obožava svoj posao. Zimi smo pretežito kod nje, dok je moj stan u Selcu u biti studio gdje radim. Znam Ljerku u dušu, kao i ona mene. Uvijek sam joj pri ruci, to je jedan fini odnos, nerazdvojni smo. Baš smo skupa - govori o izabranici.
Život na moru došao mu je, uz to, kao psihoterapija.
- Zimsko sunce, kad je nisko, grije za bonace.Mirna pučina u hladnom, sunčanom danu... Imamo i brodić. Ove godine otišli smo s njime do Lošinja. Perfektno. Otiđeš, pecaš, odmah ribu metneš na tavu - govori o lijepo provedenim slobodnim danima.
U familiji Hegedušić stric je slikar, nećak je glazbenik, Hrvojeva kćo Hana je glumica, dok je kći Martina profesorica engleskog jezika na Libertasu. Ima li među unucima onih koji naginju ka umjetnosti?
- Hanina djeca, njezina kći Petra pohađa balet, a sin Juriša svira klavir, odličan je. Inzistirao sam da naš pianino ode k njemu, pa je dijete osjetilo zadovoljstvo sviranja na instrumentu koji daje pravi zvuk - priča o unucima djed koji u slobodno vrijeme, nakon silnih godina glazbenog iskustva, uživa u Ravelovu “Boleru”, Mahlerovoj “Petoj” i Franku Sinatri.