Kineski pisac Mo Yan ovogodišnji je dobitnik Nobelove nagrade za književnost. Švedska akademija, iako je pisac visoko kotirao na kladionicama, ponovno je iznenadila jer se Mo Yan, iako prevođen na brojne jezike, i ne može opisati kao svjetski poznati autor. Za hrvatske čitatelje riječ je o potpuno nepoznatom i neprevođenom piscu.
Mo Yan, pravim imenom Guan Moye, rođen je 1955. na sjeveroistoku Kine u seljačkoj obitelji, a sebe i danas opisuje kao seljaka koji piše.
Tijekom Kulturne revolucije, kao 12-godišnjak napušta školu kako bi radio, prvo na zemlji, kasnije u tvornici. Godine 1976. pridružuje se vojsci, a tada i počinje pisati i proučavati književnost.
Formalno je prvi
Objavio je cijeli niz romana o različitim aspektima kineskog društva, pa se tako u najnovijem romanu “Wa” (Žaba) bavi posljedicama kineske politike “jednog djeteta po obitelji”. Među njegovim naslovima jedan je i vrlo živopisan - “Velike grudi i široki bokovi”.
Stil mu često opisuju kao “kineski magični realizam”.
Pseudonim Mo Yan, koji znači “ne govori”, uzeo je nakon što je napisao prvi roman, “kao podsjetnik sebi da manje govori jer njegov otvoreni stil nije dobrodošao u zemlji”.
Formalno, Mo Yan jest prvi Kinez nagrađen Nobelovom nagradom za književnost. Disidentski pisac Gao Xingjian, naime, već je bio francuski državljanin kad je dobio Nobelovu nagradu, a kineska se vlada te nagrade javno odrekla.
Kakva su, pak, politička stajališta novopečenog nobelovca, teško je utvrditi. Svi se slažu da je veliki pisac, no jedni ga opisuju kao subverzivnog, satiričnog autora, dok drugi smatraju da izbjegava “problematične” teme i da je blizak vladajućoj politici. Neki mediji navode kako je Mo Yan izjavio da pisci u Kini nisu izloženi ni cenzuri ni ograničenjima. Navodno je i na Frankfurtskom sajmu knjiga odbio sjediti u istoj sobi s kolegama disidentima, a kad su ga pitali za 11-godišnju zatvorsku kaznu nobelovcu za mir Liu Xiaobou, rekao je da nema što o tome reći.
No paradoksalno je to što su i neka njegova djela u Kini navodno zabranjivana.
Peter Englund, tajnik Švedske akademije, novinarima je rekao kako je pisca kontaktirao uoči objave vijesti te da mu je ovaj rekao kako je “presretan, ali i preplašen”. Englund se i osvrnuo i na frazu “kineski magični realizam”.
Nadnaravno u običnom
“On piše o seljacima, životu na selu, o ljudima koji se bore da prežive, ponekad pobjeđujući, ali često gubeći. Temelj za njegove knjige su narodne priče koje je slušao kao dijete. Iako se za njega često koristi termin ‘magičnog realizma’, mislim da to nije točno jer stil nije preuzeo od Gabriela Garcíje Márqueza. S nadnaravnim koje se odvija u običnom, on je izuzetno originalan pisac”, naglasio je.
Mo Yan je u nedavnom intervjuu za časopis Grantu na pitanje o uzorima istaknuo: “Počeo sam pisati 1981., a u to vrijeme nisam čitao ni Márqueza ni Faulknera. Okrio sam ih 1984. i na mene su imali veliki utjecaj.”
Prve reakcije iz Kine su entuzijastične. Kako prenose mediji, najprestižnije svjetsko priznanje Kinezima je željeni trofej koji im uporno izmiče, a kad ga dobiju, u pravilu se radi o kritičarima vlasti.
“Ovo je ostvarenje dugogodišnjeg sna koji je postao stvarnost”, izjavio je tako piščev urednik Cao Yuanyong za AP, a informacije i čestitke u nekoliko sati preplavile su kineske medije od kojih neki naglašavaju kako je “Zapad napokon uvidio da postoji i nešto osim disidenata”.