U percepciji Zagrepčana trešnjevački prostor krajem 19. i početkom 20. stoljeća bio je periferija grada. Priča Nade Mihaljev jedan je od primjera doseljavanja na Trešnjevku. Nadin otac, Patar Frigan, rođen 1907. u Glavnici (danas dio Sesveta), imao je devetero braće.
Kao mladić došao je sa sela u Zagreb kako bi završio zanat i živio lakše nego što bi živio da je ostao na selu. Izučio je za mesara u Zagrebu i radio je prvo kao pomoćnik, a kasnije je otvorio vlastiti mesarski obrt. Majka Nade Mihaljev, Magdalena Majajčić, udana Frigan, rođena je 1909. godine u Nebojanu, a imala je osmero braće.
Kao djevojka je također u Zagreb stigla sa sela u potrazi za lakšim životom i radila je kao služavka u bogatim obiteljima. Petar i Magdalena, koji su se vjenčali 1933. godine, prvo su stanovali u unajmljenom stanu u Pazinskoj ulici na Pongračevu na Trešnjevci, da bi kasnije sagradili svoju prvu kuću u Stubičkoj ulici u istom kvartu.
Pongračevo naselje smješteno je na zemljištu koje je bilo vlasništvo obitelji Pongratz, podrijetlom iz Štajerske, koja ga je prodala gradu Zagrebu. Riječ je o jednoj od priča ovog zagrebačkog kvarta, koja se može pronaći u publikaciji "Trešnjevka - prostor i ljudi", koja je ovih dana izašla u izdanju Muzeja grada Zagreba.
Naselje za činovnike
Dok su radili na knjizi, kojoj je prethodila izložba, pozvali su stanovnike koji su odrasli na Trešnjevci da s njima podijele svoja iskustva. Ingeborg Radimiri, ispričala je, tako, o svom odrastanju 60-ih godina u naselju Prve hrvatske štedionice, građene za gradske činovnike od 1935. do Drugog svjetskog rata. To je naselje imalo čak i park s bazenom sagrađenim 1940. godine.
Nekad periferija u percepciji Zagrepčana, a na početku 21. stoljeća prostor dviju gradskih četvrti, Trešnjevka je mjesto brojnih metamorfoza, o kojima često najbolje svjedoče upravo njezini stanovnici.
Poznata kao prvi zagrebački radnički kvart, još od monografije "Crvena Trešnjevka" prije gotovo četrdeset godina nije do sada imala ozbiljniju publikaciju iako se radi o najvećoj zagrebačkoj četvrti. Knjiga prati mijene trešnjevačkog prostora od njegove pojave na kartama i regulacijama Zagreba u 19. stoljeću, preko bujanja radničkog slama i pokušaja konsolidiranja tog perifernog dijela grada u razdoblju između dvaju svjetskih ratova do urbanizacije i ubrzane modernizacije nakon rata te postupne integracije u gradsko tkivo.
Teme zastupljene na izložbi Trešnjevka - prostor i ljudi koja je svojedobno održana u MGZ, dodatno su istražene te objedinjene. Pet autorskih tekstova daje pogled na urbanistički i arhitektonski razvoj Trešnjevke, na procese modernizacije, društveni život te na svakodnevicu.
U prvom licu
- Trešnjevku predstavljamo kao cjelinu, ali nastojimo učiniti vidljivim i razne dijelove gradskih četvrti, povijesna naselja i prostore s vlastitim podidentitetima. Posegnuli smo za sjećanjima stanovnika i fotografijama iz obiteljskih albuma, te je tako povijest Trešnjevke ispričana i u prvom licu, iz perspektive stvarnih aktera - objašnjava Kristian Strukić, autor i voditelj projekta, koji je i urednik publikacije uz Gorana Arčabića.
Na naslovnici je naselje za zaposlenike tvornice Rade Končar iz sredine 1950-ih godina.
U publikaciji su autorski tekstovi Kristiana Strukića, Gorana Arčabića, Ivana Mlinara, Tomislava Anića i Marka Zubaka.