Esej Marije Dejanović možete pročitati u novom rokovniku Jutarnjeg lista kojeg je ilustrirala Klara Rusan
Nisam prva, a nadam se da nisam ni zadnja, koja osjeća da nam dolazi neka vrsta kraja svijeta. Koliko god taj strah možda bio neutemeljen, jer svakome se njegove muke čine najvećima, pa tako i njegovo doba najgorim, ipak objektivno kolektivno prolazimo niz šokova - velikih i malih, kurioziteta - malignih i benignih, a što priroda, što društvo, svakodnevno nas iznenađuju inventivnošću po pitanju novih načina na koje stvari mogu krenuti krivim putem. Požari, poplave, boleštine, što podmetnute paljevine, što prirodne katastrofe, zatim kriminal svake vrste, maskirani obračuni mladih u kapuljačama, ulično nasilje koje ometa kulturne programe, radikalizacija svakoga i svačega, banaliza...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....