Uredništvo časopisa Jezik odbija prihvatiti Hrvatski pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, već naširoko prihvaćen i među stručnjacima i među izdavačima. Tekstove u prvom ovogodišnjem dvobroju, za ožujak, lektorirali su po svom. Štoviše, objavili su tematsku cjelinu s više članaka kojima osporavaju i nov službeni pravopis i njegove autore.
Urednica Jezika, dr. Sanda Ham, i sama autorica jednog takvog članka, ne javlja se na telefon niti odgovara na poruke; nitko se ne javlja niti na redakcijske telefone. Jezik je, kako stoji u podnaslovu, časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika, naš jedini i najugledniji, na koji su pretplaćene institucije, škole, fakulteti.
Maliciozan stav
Uredništvo Jezika naziva novi pravopis Jovanovićevim i, uopće, rabi iznenađujuć diskurs. Neke članke prenosi iz desničarskog tabloida Hrvatski list, što je za takvu publikaciju nečuveno. Ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje dr. Željko Jozić, glavni urednik Hrvatskog pravopisa, bio je pristupačniji. On još razmišlja hoće li u institutsko i svoje ime podnijeti tužbu, a evo kako odgovara na neke od brojnih optužbi iznesenih u Jeziku.
“Za početak, evo kako se u znanstvenom časopisu piše neznanstveno. Jedan od članaka koji se dotiče institutskih znanstvenika potpisuje dr. Zvonimir Radić. U nevelikom tekstu ‘Djelotvorno i učinkovito - s tehnološkim se nazivljem ne može licitirati’ dr. Radić čak pet puta oslovio je naše znanstvene savjetnice podrugljivo s ‘gospođe’, a niti jednom njihovom znanstvenom titulom i njihovim znanstvenim zvanjem, očito ih želeći podcijeniti i obezvrijediti.”
Mnogo bi mjesta uzelo da navedemo sve Jozićeve primjedbe, no izdvojimo neke možda važnije. Kao najviše sporan tekst u navedenome broju časopisa Jezik, dr. Jozić navodi članak Nataše Bašić “U povodu objave Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje - politika ili struka?”, objavljen na stranicama 69-76.
“U njemu je iznesen niz vrlo ironičnih, podrugljivih, netočnih, klevetničkih i uvredljivih te znanstvenomu časopisu i znanstvenomu diskursu neprimjerenih rečenica o znanstvenicima Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, samome Institutu i meni kao ravnatelju, čime je nanesena šteta ugledu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, ravnatelju Instituta i znanstvenicima Instituta. Općenito gledajući, neshvatljivo je kako je moguće da u časopisu Jezik osvane tolik broj neznanstvenih podataka, očit maliciozan stav, kakav nije viđen ne samo u znanstveno-stručnim časopisima s područja humanistike i jezikoslovlja nego i u sličnim časopisima iz drugih znanstvenih područja.
‘Pravopisno čudo’
Autorica spornoga teksta ne krije svoj apriorno pristran stav pa već u prvoj rečenici o Hrvatskome pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje ironično govori kao o ‘hrvatskome pravopisnome čudu’. Tome je u daljnjemu tekstu pridodala još niz podrugljivih naziva: ‘krpež sastavljena od starih pravopisa’, ‘46 stranica pravopisne radne kupusare’ i tome slično. Osim toga, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje naziva ‘Jozićevim IHJJ-om’, znanstvenike Instituta dvaput podrugljivo naziva ‘institutovcima’.”
Ravnatelj i urednik Jozić odbacuje i to da je radna inačica pravopisa “tijekom rasprave mijenjana pa svi sudionici rasprave nisu imali isti predložak”.
“To nije točno”, kaže Jozić i objašnjava: “Radna inačica Hrvatskoga pravopisa Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje objavljena je 15. travnja na mrežnoj adresi pravopis.hr u PDF obliku i nije se mijenjala za trajanja javne rasprave, mjesec dana, dakle, do 15. svibnja 2012. godine. Radna je inačica Hrvatskoga pravopisa objavljena u tiskanome izdanju kao dar Večernjega lista, također 15. travnja, a objavljena je i u izdanju Jutarnjega lista kao dar uz knjigu Tomislava Čadeža ‘Bitka za pravopis’ u svibnju 2012. godine. Sva su ta izdanja bila apsolutno identična.”
Popravni ispit
Dr. Jozić demantira i sljedeće: “Javnost se neugodno iznenadila ne samo preskromnim opsegom pravila, 46 stranica, izostavljanjem mnogih pravopisnih pravila ... I tako je pravopis namjesto da krenu u škole, vraćen u IHJJ na popravni ispit”.
O tome kaže: “Javnost nije bila neugodno iznenađena niti opsegom, opseg su odredili tiskarski uvjeti Večernjega lista, koji je u nekim drugim okolnostima mogao biti i drukčiji, što se zorno može vidjeti primjerice iz opsega izdanja Jutarnjega lista, niti izostavljanjem mnogih pravopisnih pravila jer nije izostavljeno niti jedno, upravo suprotno: mnoga su prvi put bila uvrštena u pravopis. Ne znam zapravo na koju se to javnost poziva autorica. Pravopis nakon javne rasprave nije ‘vraćen u IHJJ na popravni ispit’ nego je prema načelima javne rasprave bio podvrgnut preinačivanju, što i jest svrha javne rasprave, u kojoj se ukazuje na izvjesne manjkavosti i nedorečenosti, koje se naknadno popravljaju ili se nešto predlaže kako bi se pravopisna pravila preinačila, što je i učinjeno te dokumentirano. Na taj smo način pokazali da je javna rasprava bila i potrebna i korisna te smo na svim primjedbama i prijedlozima zahvalni svima koji su u njoj sudjelovali. Indikativno je da Nataša Bašić nije sudjelovala u javnoj raspravi nego se na nju oglušila.”