Osam nas je milijardi na svijetu i baš svaka osoba ima svoju priču, ili kako u naslovu norveške slikovnice, u nas upravo objavljene stoji – "Svi se brojimo" (prijevod Anja Majnarić, Petrine knjige).
Kristin Roskifte napisala je i ilustrirala priču koja poziva na dugačka promatranja crteža, na njima je puno detalja, mnoštvo ljude, svaki od njih, makar i u masi, proživljava nešto specifično, na licima se dadu čitati razne emocije. U boje je oslikala samo ljude, a sve drugo biljke, životinje, predmeti, kiša, sunce, sav svijet oko nas nacrtala je plavim linijama.
Na zanimljiv način čitatelje, djecu i odrasle, motivira prepoznavati emocije na licima tih ljudi, tražiti, pa i kreirati, dopisivati njihove priče, zapravo raditi na empatiji, razumijevati od kud i zašto baš ti osjećaji na licu osobe koju promatramo.
Lako je zamisliti djecu i roditelje da listaju ove stranice i dugo vremena provode nad njima, da joj se iznova vraćaju otkrivajući nove i nove detalje i misli naslikanih ljudi, možda prepoznajući i djeliće sebe u tim likovima.
Autorica nas sve svojim crtežima uvezuje u tih osam milijardi ljudi, na neki način nas međusobno povezuje pri tome ističući vrijednosti slobode, ravnopravnosti, nenasilja ...
Svijet od osam milijardi ljudi kreće opisati počinjući s jednim dječako koji leži u krevetu i kroz prozor gleda noćno nebo. "Jedna osoba. Leži i broji otkucaje srca. Pita se koliko ljudi upravo gleda iste zvijezde.", na sljedećoj su ilustraciji dječak i otac. "Dvije osobe u šetnji šumom. Jedna od njih govori nešto što će druga upamtiti do kraja života." Broj 11- "Jedanaest osoba u nogometnoj ekipi. Deset ih voli igrati nogomet. Jedna strepi od odlaska u školu." Logično, želite pronaći tog nogometaša kojemu je muka od škole.
Uz broj 19 nacrtani su prozori velike zgrade u kojoj su uredi odvjetnika, gatare, računovođe, psihologa, dizajnera, klimatologa, oftalmološka ambulanta … – "Devetnaest osoba u uredskoj zgradi. Deset ih ondje radi. Jedna dobiva zadatak. Jedna doznaje da će budućnost izgledati mračno." Zagledate se u crtež, pogledom pretražujete od kata do kata, intrigira osoba koja saznaje da će budućnost izgledati mračno. Ili je to informacija koja stiže od, primjerice, klimatologa? Možda računovođa ima loše vijesti na nekoga? Je li to kod gatare? Kako uopće izgleda nekakva gatara?
Na samom kraju slikovnice velikog formata kratki su opisi, numerirani, otkrivaju više o onim ljudima s prethodnih stranica čiji su nam osjećaji kroz slikovnicu tek kratko bili naznačeni.
Onaj mališan što sam samcat leži u krevetu i noću promatra zvijezde u svojoj sobi, saznajemo, imao je rođendan, osam mu je godina. U sobi mu je grančica koju je donio iz šume, a globus mu je najdraži predmet.
Od onih 11 nogometaša, kažu, u školu se ne ide golmanu. Vratite li se na crtež vidi se po stavu njegova tijela da ga nešto muči, da ne brani gol već sebe on nekih misli i osjećaja.
Broj 135 prikazan je ilustracijom zračne luke, ljudska košnica od 135 osoba uz koju stoji tekst: "Sto trideset pet osoba u zračnoj luci. Devetnaest ih čezne za domom. Jedna kasni na let. Jedna će prvi put upoznati obitelj. Jedna putuje protiv svoje volje i nikad se više neće vratiti." Razmislite čija je koja priča, nadopunite je, pa potražite na kraju knjige jedan od mogućih scenarija koji nudi Kristin Roskifte.
Ovo je jedna od nekoliko dobro napravljenih slikovnica koje su u kratko vrijeme objavile Petrine knjige.
"Mago - Mago" Rogera Duvoisina iz 1942., taj svojevrsni američki klasik, u nas nedavno po prvi put preveden(Svetlana Grubić Samaržija), govori o prihvaćanju samog sebe, pripovijeda o magarcu koji želi biti netko drugi, ali svi ga vole između ostalog i stoga - što ima te njegove velike uši koje sam nikako ne može prihvatiti.
Objavili su i "Mačak i vrag" Jamesa Joicea koju je ilustrirao Tomislav Torjanac, te, također u Torjančevoj ilustraciji, "Djevojčica i div"
Neli Kodrič Filipić u kojoj slovenska autorica govori o transgeneracijskim traumama, kao i "Tko se to malo krtici pokakao na glavu" koju potpisuju Werner Holzlarth i Wolf Elbruch – slikovnicu do sad objavljenu u pedesetak zemalja, priču o izmetu. Krtica pronalazi izmet, pa obilazi razne životinje pitajući je li to njihovo govno, a one joj pokazuju na koji način kakaju. Bitna tema.