Pripremajući se za intervju, naišla sam na nečiju tvrdnju da je Tahir Mujičić “nepravedno gurnut u stranu”. Tahir?! Ma, dajte.
Pa, za Tahira znam, zaumno, desetljećima, još s onih kazališnih plakata “Senker-Škrabe-Mujičić” po cijelom Zagrebu - baš 2017. slave 45 godina postojanja. Zatim sam, pri punoj svijesti, s njim i Čoporhordom bila 1998. u Pečuhu, slikala se s tadašnjim mađarskim predsjednikom Árpádom Gönczom koji je došao u Hrvatsko kazalište vidjeti hrvatsku izvedbu svoje drame “Medeja”, a Tahir je bio, ma, nezaustavljiv, i tu i tamo, svugdje, s onom uskopišćenom frizurom... Lijepe sam aperole popila kad je dobio za roman “Budi Hamlet, pane Hamlete” nagradu T-portala.
Pa, Tahir čak sudjeluje na splitskom Pričiginu!
Ali onda, nekako, razmišlja...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....