Lektirni pjesnici bačeni su u “dječju kacu” i prepušteni sebi. No, ovom se notaru čini da bi svatko otkrio genijalnost Drage Gervaisa (1904 - 57), kada bi posvetio malo više pažnje čakavskom, više nego engleskom. Može to učiniti zato što su upravo objavljene Gervaisove izabrane pjesme povodom 60. obljetnice smrti, i to u izboru pjesnika Borisa Domagoja Biletića.
Čini se da su “dijalekt” i “narječje” umanjenice, dakle deminutivi prema standardnom jeziku, premda je to oruđe s kojim ovaj Pjesnik postiže najljepše rezultate. Tko zaboravlja stihove: “Tri nonice stare/ pred kućun su stale/ i kritikale”. Ili druga četiri stiha: “Pod Učkun kućice/ bele,/ miće, kot suzice/ vele”.
Gervaisova su sazvučja nesumjerljiva s kojim drugima na hrvatskom. I samo zbog njih vrijedilo bi se poučiti “istarskoj” čakavici i primaknuti Gervaisa književnoj matici. Cijeli njegov opus, bilježi Biletić, bio je nevelik, “usve 80-ak pjesama”, pisao je “malo ali dobro”, poput Vidrića. Neke pjesme doživjele su “preinake, pa i znatne dopune i kraćenja”. Poznate su u različitim varijantama, te su ove “Lepe besedi” šansa da ih usuglasimo.
Prvo izdanje Gervaisovih “Čakavskih stihova” izašlo je davne 1929. u Crikvenici, u vlastitoj nakladi, slijedila su nova, proširena i ispravljena. Njegovi “eliotovski” dijalozi na čakavici nemaju para. Na stranu komedija “Karolina riječka” i druga djela. “Stari mladić”: “Kaneta,/ jaketa,/ garoful,/ šćapić/ i koračićko vrapčić/ gotov je stari mladić”. Ispod pjesme je rječnik; kaneta je polucilindar, garoful karanfil.