UGLEDNI PISAC ZA JUTARNJI

'U Bugarskoj već 25 godina živimo u umjetno proizvedenoj i sustavno njegovanoj anarhiji'

Vladimir Zarev među vodećim je bugarskim piscima, njegov roman "Propast", koji su u prijevodu Ksenije Banović u nas objavile Edicije Božičević, najuspješnija je bugarska knjiga ikad prevedena na njemački. U Bugarskoj je "Propast" doživjela 11 izdanja, po romanu je snimljen film čija se montaža dovršava upravo ovih dana.

"Propast" priča o tranziciji, brutalnom, na momente grotesknom urušavanju društva, u kojem je novac postao jedina vrijednost. Propadati na bugarski način slično je propadanju koje gledamo oko nas, puno onoga o čemu Zarev pripovijeda ovdašnjem je čitatelju nelagodno poznato.

Paralelno priča o propasti nekoć uspješna pisca Martina Sestrimskog koji, ne bi li osigurao operaciju majci, prodaje rasklimanu Ladu, nevičan 'novom dobu' polako tone u alkohol dok sve manje ima za pisati lupajući o izblijedjela slova na tastaturi kompjutora kojem je treći vlasnik. Prehranjuje ga supruga, potplaćena sveučilišna profesorica, koja bahatoj djeci novopečenih tajkuna daje privatne satove njemačkog i engleskog.

Njegovi poznanici su likovi poput Stanojčeva, starog krezubog pisca za kojeg Sestrimski primjećuje da "nema novca za most, ali ima nekoliko lijepih romana, koji skupljaju prašinu negdje na policama iznad nas".

S druge je strane priča o nekad bojažljivu aparatčiku koji se prometnuo u tajkuna, čovjeku što ostaje lišen skrupula i sumnji, opijen novcem, dok mu se klanjaju prostitutke koje čitaju Prousta, korumpirani ministri i mafijaši... "U totalitarnim vremenima ljudi su nevjerojatno cijenili slobodu, jer su imali i druge stvari – sigurnost i kruh. Sada sloboda vreba odsvakuda...", piše Zarev, razaznajući koliko malo može biti slobode kad si prazna želuca.

Iz Bugarske je u tranziciji otišlo dva milijuna ljudi, najviše mladih, visokoobrazovanih. "U tih dvadeset pet godina nekoliko naraštaja Bugara bilo je na najbrutalniji način opljačkano i, što je najgore, njihov je rad bio lišen svakog smisla, ogromna nacionalna industrija uništena i istrijebljena, poljoprivreda razorena, a ljudi zauvijek ostali bez posla. Državna imovina u vrijednosti višoj od 120 milijardi dolara bila je privatizirana, zapravo poklonjena gangsterima i političkim poslušnicima za manje od 10 milijardi dolara, čime je bivša partijska nomenklatura napravila uspješan pokušaj pretvaranja političke u ekonomsku vlast. Paralizirana je i korumpirana policija, kao i sudska vlast, uništen imunološki sustav svake državnosti, a time i nada u pravednost. Stvorena je osrednja, korumpirana i histerično egoistična politička klasa koja se sastoji od prividno lijevih, prividno desnih ili prividno nacionalističkih stranaka, ali ovisna o beskrupuloznoj i zločinačkoj oligarhiji.", kazao je autor u intervju za Jutarnji list.

Thomas Mann u Buddenbrookovima govori da prva generacija kapitalista gomila novac, druga se bavi politikom, treća daje intelektualce, a četvrta u pravilu degradira, a Zarev zaključuje da se "u Bugarskoj stvorila iskvarena simbioza prvog i četvrtog naraštaja... Pitate me je li se u ovih dvadeset pet godina situacija promijenila na bolje. Postoji, naravno, razlika. Onaj bezobrazni, potpuno izvan kontrole, zločinački kapitalizam je donekle 'pripitomljen'. Nestalo je otvoreno nasilje, mafijaši koji su kontrolirali ne samo ulice, nego i državu, postupno su odjenuli bijele košulje, odjela i kravate."

Je li demokracija, ovakva kakva je u Bugarskoj, donijela slobodu?

"Sloboda je oblik različitosti - što je čovjek različitiji, to je slobodniji. Volim reći da je lud čovjek pretjerano i opasno slobodan, dok je mrtav apsolutno slobodan, nad njim se ne može vršiti nikakva zabrana ili nasilje. On je iznad nametnute stvarnosti! U tom smislu i Bugarin sada zaista može izraziti svoju različitost, biti neponovljivo drugačiji u svojoj svakidašnjici, u svojim nadama, biti svoj. Ushićeno ili bezlično svoj. Međutim, problem je da se strah ponovno vratio. Strah ne zbog ideološke, već ekonomske prinuđenosti, strah od nezaposlenosti, na primjer. Beznadno siromašni, ubogi čovjek nažalost ne može ostvariti svoju različitost, on jednostavno nije slobodan."

Što demokracija danas znači u Bugarskoj?

"U Dijalozima o državi Platon definira tri moguća oblika vlasti – tiraniju, oligarhiju i demokraciju. Kao najhumaniji i najproduktivniji način vladavine on, naravno, odabire demokraciju, ali samo kada se ona drži jasnih i transparentnih pravila, kad zakoni vrijede za sve. Nisu li ti uvjeti ispunjeni, demokracija, u usporedbi s ostalim oblicima upravljanja, najlakše prelazi u anarhiju. Tvrdim da već dvadeset i pet godina u Bugarskoj živimo u umjetno proizvedenoj i sustavno njegovanoj te vrlo pametno održavanoj anarhiji, dok su moralne vrijednosti bačene na smetlište i zamijenjene jednim jedinim, nezamjenjivim snom uz pomoć kojeg je sve moguće – novcem. Ova je „filozofija“ degradirala nekoliko generacija Bugara koji su izgubili sve svoje moralne i duhovne temelje, a većina ih je i danas prevarena, siromašna, razočarana."

U "Propasti" njemački industrijalac Müller bugarskom tajkunu Tilevu, s kojim ne želi poslovati jer mu je Tilevljeva grabežljivost odiozna, priča o vrijednosti novca i etici poslovanja.

"Biznis je način da prodamo što je moguće kvalitetniju robu ili uslugu po koliko je moguće nižoj cijeni.... ", kaže u Zarevljevu romanu Müller, sedma generacija industrijalaca u obitelji, Bojanu Tilevu koji do jučer nije imao gotovo ništa.

Zašto je uzeo Nijemca da Bugarinu tumači etičke zakone poslovanja?

"Prije nekog vremena moja supruga, pjesnikinja Mirela Ivanova, dobila je nagradu „Burda“ za strane autore. Nagradu dodjeljuje globalno poznati izdavač više od sto dvadeset časopisa u čitavom svijetu, od Kine do SAD-a, uključujući i časopis za modu „Burda“, dr. Huberrt Burda. Imao sam priliku izbliza promatrati tog multimilijardera, razgovarati s njim, zaviriti u njegovu filozofiju koja na prvo mjesto uspjeha stavlja ljudsko poštenje. Fascinirao me inteligencijom, dobrohotnošću i skromnošću (za razliku od naših tajkuna i pseudo-poduzetnika koji neprestano demonstriraju svoje bogatstvo i veličinu). Gospodin Burda podijelio je sa mnom svoja shvaćanja o biznisu, uspjehu, trudu, znanjima i vještinama, baštini to od nekoliko naraštaja koji su skupili veliko bogatstvo i, što je još važnije, stvorili gotovo pa i duhovnu tradiciju. On je u velikoj mjeri njemački industrijalac Müller iz mojeg romana."

Koja je uloga građanske inteligencije u današnjem bugarskom društvu?

"U zimu 2013. godine ulice i trgovi u Bugarskoj oglasili su se neslaganjem ljudi, desetak se prosvjednika zapalilo, izgorjelo poput baklji. Tisuće su prosvjedovale protiv monopolista, mediokriteta i nemara političke klase, protiv njezine neprikrivene ovisnosti o oligarhiji. Tad sam se ponadao da će se kod nas najzad stvoriti građansko društvo, koje će objediniti nacionalnu energiju i pomesti korumpiranu vlast. To se nije dogodilo, iz tri razloga: Prosvjednici nisu uspjeli izlučiti elitu, sto ili sto pedeset inteligentnih i neokaljanih ljudi koje bi cijela nacija mogla prepoznati. Nisu uspjeli izlučiti ni zajedničku ideju koja bi dala smjer za budućnost i, što je najgore, oligarhija je velikodušno potplatila postavljene osobe, a prosvjednici su se ponovno razjedinili. Razni interesi, suprotstavljanje i mržnja s početka tranzicije su se vratili, a upravo se u toj otrovnoj atmosferi mržnje politička elita osjeća neugroženom i najsigurnijom."

 

(Razgovor s bugarskog prevela Ksenija Banović) 

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo