Predstava o knjizi kao najboljem prijatelju prazna je tvrdnja. Prijateljstvo traži obostrano razumijevanje i suštinsku ravnopravnost sudionika takve veze. Izvjesno, odnos čitatelja i knjige nije takav. Mi čitamo knjigu, ali knjiga ne čita nas. Odnos prema knjizi ne zahtijeva takvu prisnost osim ako prijateljstvo ne doživljavate kao monolog, pri čemu je "prijatelj" samo zrcalo koje odražava vašu samodopadnost.
S čime bismo onda mogli prispodobiti knjigu? Meni su knjige slične vratima, prolazima prema raznim svjetovima, podnebljima, ljudima, krajolicima, sudbinama... Iza jednih vrata vrijeme teče brže, odnosno sporije, iza drugih žuri k davnoj prošlosti, a onkraj trećih naglo se zadubljujemo u daleku budućnost. Police s knjigama su poput hodnika u hladim upravnim...