MOJE LJETO

Umjesto cvrčaka cijelu nam noć zuje komarci, kuća u kojoj živimo nema fasade, iz šupljih uglova sobe izlaze stvorenja kojih se i mačke boje

Mima Simić, obiteljska fotografija

 /Privatna Arhiva
Kad spomenem da sam odrasla u Zadru, lažem. Ulica Branka Štulića u naselju Bokanjac od mora je udaljena tridesetak minuta odraslog hoda
Kad spomenem da sam odrasla u Zadru, lažem. Ulica Branka Štulića u naselju Bokanjac od mora je udaljena tridesetak minuta odraslog hoda

Zadar, 1981., posljednji tjedan lipnja. Ne, srpnja. Ili je već kolovoz? Moje djetinjstvo ne razlikuje mjesece, uglavnom ni godišnja doba, i prisjećanje na to vrijeme čista je spekulacija. Arheološko istraživanje fikcionalnog kontinenta. Istina je da na ovoj fotografiji nema datuma, i dešifriram je po odjeći koju nosimo brat i ja, po dužini mi kose i majici - jalovim pokušajima da me se udjevojči - po očevim brkovima, po njegovoj košulji, po burmi koju je iz kadra gotovo posve izrezalo oko fotografa. Tko ju je uslikao? Konobar? Majka - definitivno.

Sjedimo ondje već predugo, dosta mi je kafića, najzamornijeg teritorija odraslih, želim doma, iz ove dosade, želim se s prijateljima natjeravati po livadama našeg prašnjavog, poluasfaltiranog naselja. Želim igrati frenje iza kuće, ...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
30. srpanj 2025 15:28