Na prvu su priče Lydije Davis, u nas lani prevedene poznate američke kratkopričašice, jedne od najznačajnijih živućih američkih spisateljica, sasma jednostavne, nalik na platno na kojem u realističnoj maniri stoji komadić svakodnevice koje se gleda lako, čita poput kakve pametno sročene crtice, kakve razglednice u kojoj u samo nekoliko rečenica dobro opisuje uhvaćeni trenutak. Ta naizgled lakoća jamči da je autorica radila da rečenicu liši baš svega suvišnog, sa što manje dopre što dalje, vjerno prenese atmosferu; upućuje na veliko umijeće brušenja, odbacivanja svakog slova i interpunkcije koji su balast.
Davis je 2013. dobila The Man Booker za kratku prozu, članica je Američke akademije znanosti i umjetnosti, prevoditeljica s francuskog. Mnogo je iščitavala i pr...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....