“U kamenu svjetlo” nije samo raritet, nego zapravo fenomen u Hrvatskoj. To je knjiga kojoj je prva naklada od 4000 primjeraka rasprodana u nekoliko tjedana, iako nije prodavana ni u knjižarama, kamoli na kioscima, nego samo izravnom narudžbom, pa je odmah tiskano i drugo izdanje, u još 5000 primjeraka.
Neopisiva ljepota
Razlog je, osim u autoru - pjesniku i znanstveniku Jošku Božaniću - te u spektakularnim fotografijama (znamenitoga Ive Pervana, te još sedmorice inih), jamačno i u protagonistu te rado čitane priče: Modroj špilji na otoku Biševu. Dodatni je razlog što ju je komiška kulturna ustanova Ars halieutica odmah tiskala i u engleskom i u talijanskom izdanju (pod naslovima The Azure Sun odnosno Nella pietra - la luce), a “planula” je brže na engleskome nego na drugim dvama jezicima zajedno, što bi mogla biti tema posebne priče.
Iako taj prirodni fenomen na morskom rubu Hrvatske privlači godišnje blizu 100.000 posjetitelja na otok na kojemu je više sela (osam) nego stanovnika (sedam), zvuči nevjerojatno da je “U kamenu svjetlo” prva knjiga, i dosad dakako jedina, o samoj Modroj špiji u sve 132 godine od njezina otkrića za svijet: otkako je u bečkim novinama Neue Freie Presse 7. kolovoza 1884. bečki slikar Eugen barun Ransonnet otkrio svijetu da na nepoznatome pučinskom otočiću postoji “čudesna morska špilja neopisive ljepote”. Evropsko otkriće Modre špilje u uvali Balun na Biševu označilo je, zajedno s utemeljenjem Higijeničkog društva u Hvaru, početak organiziranog turizma u Dalmaciji. Naravno, o Modroj špilji se pisalo, Petar Kunić je 1932 objavio o njoj važne podatke u svom vodiču po viškom arhipelagu, ali do ovoga Božanićeva monografskog rada tom fenomenu nije posvećena niti jedna cjelovita knjiga.
Nije nebitno primijetiti da osnovna namjena knjige nije bila pjesnička, iako je poetski pečat utisnut u mnoge naslove i detalje knjizi, zapravo ni komercijalna, nego ponuda argumenata kandidaturi Modre špilje na Biševu za njeno uvrštenje na UNESCO-vu listu svjetske prirodne baštine. Gotovo da je zadnji čas, jer je već razglašena namjera da se dogodine ta lista “zaključa” za Evropu koja je relativno prezastupljena na njoj.
Razmjena kultura
Monografija U kamenu svjetlo rezultat je dugogodišnjih Božanićevih istraživanja, ponajviše u splitskim i bečkim arhivima, a i njegovih inih interdisciplinarnih istraživanja i pothvata. Spomenimo samo da je Božanić, redoviti profesor stilistike, istodobno suosnivač studija humanistike a onda i Filozofskog fakulteta u Splitu, te osnivač Centra za interdisciplinarna istraživanja Studia mediterranea na Sveučilištu u Splitu, a i da je svojim projektom “Falkuša” afirmirao hrvatsku maritimnu baštinu u svijetu. U tom sklopu je Modru špilju prikazao u prirodnom i kulturnopovijesnom kontekstu Komiže i otoka Visa kao najveću prirodnu atrakciju ne samo viškoga nego i cjelokupnoga jadranskog arhipelaga.
Viški arhipelag, kojemu pripada i otok Biševo (izvorno: Bišovo, u nazivlju svojih i viških stanovnika), područje je s najvećom koncentracijom nacionalnih spomenika prirode u Hrvatskoj: čak šest - navodi se u inicijativi upućenoj UNESCO-u. U kulturalnom pogledu valja se sjetiti da je Biševo važna točka na najstarijoj transjadranskoj plovnoj ruti - na Diomedovu putu (imenovanome po trojanskom junaku), da su preko njega putovali i Grci i Rimljani, da je pristao papa Aleksandar III (onaj koji je u Zadru slušao pjesme na hrvatskome), da su tuda išli benediktinci. To je bila ruta razmjene kultura, koje nema bez stanovnika.
Vojna izolacija
Najgori problem hrvatskog otočja je depopulacija: od više od 1000 otoka nastanjenih je sada tek pedesetak. Nedavno je umrla posljednja stanovnica Sveca označivši kraj milenijskog kontinuiteta života. Poratna vojna izolacija znatno je pripomogla depopulaciji, ali je Viški arhipelag (koji čine Vis, Biševo, Ravnik, Svetac, Brusnik i Palagruža) sačuvao prirodne, ambijentalne i kulturne vrijednosti od posljedica stihijskog razvoja koji je hrvatskoj obali i otocima donio masovni turizam.
Biševo se sada suočava s naglim porastom interesa posjetilaca koji dolaze radi Modre špilje, ali taj rast nije izazvao rast broja stanovnika otoka niti materijalni prosperitet nekoliko preostalih stalnih stanovnika - kaže nam Božanić i dodaje: “UNESCO-va zaštita trebala bi uključiti i stimulativne mjere demografske obnove otoka, jer ako se to ne dogodi Biševo će ostati najposjećeniji pusti otok Mediterana”.