Bilo je jedan sat nakon ponoći, 8. listopada. 2012. kada sam Robertu Wilsonu, dok smo prolazili pored Meštrovićevog spomenika Tesli, predložio da radimo scenski projekt nadahnut Teslom”, govori Emil Matešić o (pra)počecima rada na uprizorenju života i rada Nikole Tesle. Emil Matešić, plesač i koreograf, smatrao je da ličnost Nikole Tesle to zaslužuje, i to upravo iz radionice i vizije najznačajnijih svjetskih umjetnika. No, sada se “projekt Tesla” najavljuje kao nešto što će premijerno biti izvedeno u zagrebačkom HNK - a da se Emil Matešić, koji za sebe kaže da je “senzibilizirao Wilsona za projekt Tesla”, i njegova grupa Serafini, koja je u prvoj, spomenutoj varijanti imala svoju ulogu - niti ne spominju. Bob Wilson i dalje je u projektu, kao i neki novi, svjetski značajni umjetnici, poput Jima Jarmuscha i Tilde Swinton, a sve je, kako je sama ispričala, dogovorila nova ravnateljica HNK Dubravka Vrgoč.
Poznanstvo s Wilsonom
Kako se dio polemike koja se oko toga razvila zbivao na blogovima i portalima koji nisu dostupni široj publici, uputili smo Emilu Matešiću nekoliko pitanja koja osvjetljevaju slučaj s njegove strane.
Kako ste upoznali Boba Wilsona?
- Wilsona sam upoznao 1995., a 2002. pozvao me u Watermill Centar, 2012. bio je gost na 5. “Zagrebi! festivalu” gdje smo producirali njegovu izložbu videoportreta u Klovićevim dvorima. Na moju inicijativu, Wilson je pristao da Vladimir Stojsavljević napiše priču koju bismo mogli pretvoriti u sinopsis. Krešo Dolenčić uključio je projekt u Dubrovačke ljetne igre, ja sam napravio nacrt regionalne koprodukcije, a Stojsavljević je predložio da se projekt bavi nečim malo poznatim - Teslinim predameričkim godinama i dilemom iz tih godina - razapetošću između religije i znanosti.
Kako je projekt trebao izgledati?
- Slogan projekta bio je: “Tesla - čovjek koji je osvijetlio svijet, a mi smo ga zaboravili, ili, kako smo izgubili dobrog svećenika, a dobili božanskog znanstvenika”. Opsežan “project book”, koji je sada na internetu, napravio sam kako bih Wilsonu pokazao kako je kako projekt ima i financijsku i programsku perspektivu.
Odbijen u Ministarstvu
No, od svega nije bilo ništa. Što se dogodilo?
- Na osnovu te iste knjige o “projektu Tesla” nisam uspio kroz redovan natječaj dobiti potrebna sredstva od Ministarstva kulture kako bih u srpnju 2013. otišao u Watermill, a kojima bi praktički “kupili” Wilsona i njegov tim za daljnji razvoj projekta. Zašto nisam dobio sredstva uz sva ta pisma namjere, najbolje ocjene Vijeća za međunarodnu suradnju, i danas mi je misterija. U Watermillu im nije bilo drago što sam odustao jer je rijetkost da se Wilson tako zagrije za neki projekt koji osmisli i predloži netko “izvana”. Treba imati na umu da se tu radi o jednoj mašineriji za proizvodnju predstava i događanja svih vrsta, jednom ozbiljnom i skupom pogonu Watermill Centra, koji se održava honorarima od istih projekata. U travnju 2014., kada je već bilo jasno da će biti intendantica HNK, poslao sam gđi Dubravki Vrgoč moj “projekt Tesla” pokušavajući nekako oživjeti tu našu domaću verziju Tesle. U svibnju 2014. doznao sam da Tesla projekt i Robert Wilson idu dalje, ali kako smo moj tim i ja i iz njega ispali. Tesla koji je sada bio aktualan je Tesla Jima Jarmusha, Tesla u koji je Dubravka Vrgoč uskočila i ponudila HNK kao producenta.
Kako to tumačite?
- Provjerio sam sve s Wilsonovim izvršnim producentom i jedino što se moglo zdravorazumski zaključiti je da se dogodila čudna koincidencija između Jima Jarmusha i mene, naime, obojica smo razvijali projekt o Tesli. Kako sam ja tada imao Wilsona kao redatelja, nije ni bilo mogućnosti da ga se angažira na još jednom “projektu Tesla”. Kad sam ispao iz igre zbog misterioznog nedostatka volje i sredstava sa strane Ministarstva kulture, Jarmush je došao do Wilsona koji je očigledno bio željan rada na projektu o Tesli te je hrvatski tim zamijenjen američkim, a naša domaća priča o egzotičnom i nepoznatom Teslinom europskom razdoblju života postala je sada neka druga priča. Svi oko Wilsona vidjeli su moju prezentaciju o važnosti Tesle u “našoj regiji” i kako je tu moguće pronaći sredstva. Bilo je logično obratiti se onima koje u toj regiji poznaju.
Spreman pomoći
S obzirom na to da se smatrate začetnikom projekta, hoćete li dalje nastojati na svojoj ulozi u njemu?
- Važno je da je gđa Vrgoč uspjela osigurati ono što ja nisam i da s obzirom na njezinu volju i iskustvo - i uz moju svestranu pomoć, ako joj bude potrebna - Tesla projekt doista može biti premijerno izveden u zagrebačkom HNK, može donijeti pozitivne pomake i može biti hrvatska produkcija. Nije to moj i Stojsavljevićev Tesla, ali ipak je genijalan izumitelj i čudak iz naših krajeva, i jedna velika svjetska umjetnička legenda koja se time bavi, Bob Wilson, i to u Zagrebu.
Kako su reagirali Krešo Dolenčić i Vladimir Stojsavljević?
- Mislim da su i g. Stojsavljević i g. Dolenčić ustvari sretni što je gđa Vrgoč uspjela dobiti Wilsona za 2016. Zašto i ne bi? Je li me se nekako moglo kontaktirati i obavijestiti o razvoju projekta? Možda se i moglo. Uvijek mi se čini da suradnja i rad malim, ali nesebičnim, koracima može napraviti nešto veliko i zanimljivo. Mogu jedino dodati kako je, s obzirom na to da smo moj tim i ja uspješno surađivali s Wilsonom u Zagrebu 2012. i na to potrošili pozamašan budžet, u regiji nemoguće naći producente koji bolje poznaju kako Robert Wilson funkcionira i kako se s njim radi. Tu se sada više radi o nekoj sinergiji svih nas koji Wilsona poznajemo kako bismo zajedničkim snagama upalili projekt Tesla i rasvijetliti Trg Maršala Tita. Gđa Vrgoč će prepoznati što sam mislio reći. Patetično? Pa neka je.