Kažimo da je “Smrt u Veneciji/Pjesme mrtvoj djeci” Thomasa Ostermeiera veoma osjetljiva predstava. To znači da neće svaki put uspjeti. Njezin umjetnički duh lako odluta i ne pojavi se više. Još dodamo li raspoloženje publike kao možda presudan moment, lako joj se dogodi da se posve ohladi. Upravo se to zbilo u zagrebačkom HNK s izvedbom kojom je otvoreno jedanaesto izdanje Festivala svjetskog kazališta.
Lirski prikaz
U Žutoj Kući publika je glumcima pod nogama (ako nije izolirana u ložama) i to je već po sebi udaljava od ovakvih lirskih prikaza kakvi zahtijevaju pogled u ravnini glumčeva lica. Još ako odozdo moraš pratiti izdignut krupan video sa samim protagonistima, a što ga snima uživo Benjamin Krieg, teško se uživjeti, pogotovo što se istodobno trebaš prepustiti tužnim M...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....