Melankolični beogradski folk/americana bend Stray Dogg vraća se u zagrebačku Tvornicu kulture u četvrtak 24. siječnja u sklopu promocije albuma “Look At The Moon”. Društvo će im praviti kantautorica Mary May, jedno od najugodnijih novih imena indie scene.
Peteročlani beogradski sastav objavio je četvrti studijski album “Look At The Moon”, inspiriran ljubavnim temama, na kojemu se bend nije držao tradicionalnih instrumenata, nego su eksperimentirali te se dotakli i elektronike. Novi uradak najavljen je spotovima “Too Much Madness” i “Bad Man”, u kojima glavne uloge preuzimaju članovi benda.
Zvuk Stray Dogga mješavina je americane, indie rocka i folka, upakirana u melankolične aranžmane koji ovaj beogradski bend nedvojbeno izdvajaju kao jedne od predvodnika nove autorske scene koja buja širom regije. Povodom njihova koncerta u Tvornici kulture, ekskluzivni intervju dao nam je frontmen Dušan Strajnić aka Dukat Stray.
Na koncertu u Tvornici promovirate novi album “Look At The Moon”. Koliko se novi materijal razlikuje od prijašnjeg, gdje ste pomaknuli granice, koji su noviteti i na koje promjene u vašem stvaralaštvu ste najviše ponosni?
- Najviše se ponosim činjenicom što smo uspjeli primijeniti pristup kakav smo za snimanje ovoga albuma zamislili još prije godinu dana - to je neograničeno vrijeme u studiju i posvećivanje svakoj pjesmi ponaosob, onoliko vremena koliko joj treba i oni instrumenti koji su joj potrebni da bismo napravili atmosferu koju ta pjesma traži.
Gdje biste žanrovski svrstali vaše pjesme i postoji li neki smjer u kojem biste se voljeli okušati u budućnosti?
- Definitivno ne znam koji je to žanr, to što mi sviramo, i to me, vjerujte mi, posebno raduje.
Priklonili ste se rastućem trendu besplatnog preuzimanja albuma. Koliko je diskografija i prodaja ploča kao takva uopće isplativa, pogotovo na našim prostorima, kako vidite budućnost iste?
- Ploče se najviše prodaju na samim nastupima i to, čini mi se, više kao suvenir, nego kao konkretan nosač zvuka. Tako da su svirke definitivno najveći izvor prihoda.
Surađivali ste i sa stranim glazbenicima. Tko vam je ostao osobito upečatljiv i po čemu?
- To je sigurno Devendra Banhart. Radio sam s jednim od svojih glazbenih uzora, u studiju u Beogradu, gdje je on pjevao moju pjesmu. To je zaista nevjerojatan osjećaj. On je jedan izuzetno zanimljiv muzičar i čovjek, koji čini da se ti osobno kraj njega osjećaš poput zvijezde.
Kako biste opisali trenutačno stanje na beogradskoj i srpskoj sceni, koje su pozitivne, a koje negativne strane?
- Pozitivno je to što su ljudi u kontaktu i čini mi se da su svi prilično otvoreni, trudimo se držati se zajedno. Pomažemo jedni drugima oko opreme, ljudi, određivanja honorara itd.
A negativno - možda bi ponekad trebalo čvršće istupiti kao kolegijalni kolektiv, da ne kažem sindikat, u nekim situacijama koje ugrožavaju cjelokupnu scenu kao takvu.
Pjevate na engleskom jeziku. Koliko vam je to olakšalo proboj na inozemno tržište, kako strana publika reagira na vaše pjesme?
- S tim probojem smo tek krenuli i s obzirom da smo vani svima novi, jer nas prvi put čuju, reakcije su stvarno sjajne i daju nam dodatan poticaj da jurimo dalje.
Ipak, nisu svi ni blagonakloni prema činjenici da ste umjesto materinjeg jezika izabrali baš engleski. Prozvao vas je i Cane iz Partibrejkersa. Kako se nosite s kritikama?
- Omiljena Canetova opaska koju mi je uputio ipak je ova: 'Dukate, da ja imam takav glas, nosio bih šal'... Bio je hladan dan, a ja očigledno nisam imao šal, ali mislim da se tu negdje krije i kompliment.
Da niste glazbenici, čime biste se danas bavili?
- Moguće da bih bio teniski trener, čime sam se i bavio neko vrijeme, ili možda pravnik. Iako, u mladosti sam imao i nekoliko redateljskih pokušaja, čak je kratak film koji smo režirali moj prijatelj Miloš Krstić i ja dospio i do jednog beogradskog festivala kratkih filmova u tadašnjem kinu Balkan, pa zatim ovim aktivnim sudjelovanjem u snimanju naših spotova danas, možda bih završio baš negdje u filmu.
Kakva su vaša dosadašnja iskustva s nastupa u Hrvatskoj, što fanovi mogu očekivati u Tvornici?
- Hrvatska je poslije Srbije zemlja u kojoj smo najviše svirali i u kojoj imamo svoju publiku koja čak pjeva naše pjesme s nama tako da i ovaj put očekujem lijepu atmosferu. Prva svirka koju smo imali u Zagrebu 2012. godine bila je upravo u Tvornici i evo, vraćamo se nazad poslije šest, sedam godina, pa mi je to naročito uzbudljivo.