Velika pogreška je dati prostor djelu koje je tuđe našoj književnosti, autoru koji se odavno specijalizirao za pisanje praznih, netalentiranih, bezidejnih i gnjusnih uradaka koji su puni antidržavnih ispada. U zadnjem njegovom uratku on iskrivljuje našu stvarnost, ismijava i vrijeđa naše ljude, sije mržnju te kleveće našu državu i narod prikazujući ih primitivnima i glupima. A riječ je o čovjeku koji se nedostojno ponio u Domovinskom ratu.
Ovo nije analiza rada Olivera Frljića ili “Montiranog procesa“. Riječ je o izjavi Andreja Ždanova, Staljinova kulturnog pomazanika, o djelovanju velikog ruskog pisca Mihaila Zoščenka, koji je, usput rečeno, nosilac ordena za “Velike radne zasluge u Domovinskom ratu”.
I šef HDZ-a Tomislav Karamarko najavio je jednom kratkom izjavom što čeka hrvatsku kulturu pri njegovom režimu. Karamarko je detektirao neimenovane, ali očito njemu znane “pojedince, bez talenta i ideja” koji su “sjedali na čelu kazališnih kuća i kulturnih institucija te se izrugivali državi na čiji račun žive”.
- Tome je jednostavno trebalo stati na kraj - rekao je neki dan. Sukus izjave - pare dajemo samo onima koji će puhati u isti rog s trenutnom vlašću. Kultura ne može biti “antidomoljubna”, poruka je Karamarka. Solženjicin je govorio, “gdje je granica domoljublja i zašto se ono uvijek pretvara u lojalnost režimu”.
Je li sličnost retorike zabrinjavajuća? Da! I dok na kabelskom TV kanalu Klasik gledamo stare epizode Montyja Pythona, gdje su se još prije 40 godina sprdali sa “svim svetim” u Britaniji, od države i kraljice do nogometa i vjere te politike i zadanih društvenih normi, što ih i danas u hrvatskoj stvarnosti čini aktualnim, vodstvo naše javne dalekovidnice prvim ukazom zabranilo je puno benigniju satiričku emisiju “Montirani proces”, pod montypythonovskim obrazloženjem - da “šire vjersku i nacionalnu mržnju”. No, putevi HDZ-ovskog poimanja satire su nedokučivi, kao i putevi Gospodnji. Naime, još prije koji dan uvrede i prostote na račun srpskih i japanskih turista od strane novog doministra turizma Roberta Pauletića proglašavane su urnebesnim, vrhunaravnim humorom à la Smoje, koji ne razumiju tendenciozni zlonamjernici. Što može Pauletić ne može Sor iz “Montiranog procesa”.