‘NARAVNO, KRIZA JE. ALI ZA MENE, SCHATZI, UVIJEK IMA POSLA...’ Jutarnji u hamburškoj četvrti crvenih svjetiljki

Izdaleka, dok stupa po pločniku zabacujući bokovima kao kakva ljudska klackalica i s grivom bujne kose koja se klatari na vjetru, nemoguće je razlučiti da je Gina nekada bila muškarac.

Tek kada se malo približi njezina statura od dobra dva metra na gotovo žonglerskim štiklama, stvari postaju jasnije. Gina je na poslu. Ulice Reeperbahna, dijela Hamburga koji predstavlja jednu od najpoznatijih četvrti crvenih svjetiljki na svijetu, njezino su radno mjesto.

Otkako se povukla recesija koja je nagrizla čak i njemačku legalnu prostituciju, stvari su se na Reeperbahnu popravile, ali samo malo. Slavni dani tog mjesta su, čini se, ipak nepovratno prošli, i to zbog razloga koji nemaju veze s nedostatkom novca. Reeperbahn je, naime, svoj zenit prošao 80-ih, kada je zavladao strah od AIDS-...