Što dalje pišem ovaj spomenar na prorajtana ljeta, to bolje razumijem zašto je “spomenar”, kao predmet određene namjene, izašao iz upotrebe. I predmet u papirnici, i riječ u razgovoru. Jednako kao “štilo i pero”, “bugačica” itd.
Volio sam urednički posao
Još dok smo razmjenjivali spomenare, i upisivali se jedni drugima u njih, na kraju VIII. razreda posebno, zaboravljali smo da su to isto radili stariji, naši starci. Tko bi želio biti životni ponavljač? Nitko.
Zaboravili smo crteže i zapise onih s kojima smo rado sjedili u istoj klupi, s kojima smo čekali pred kioskom da bismo kupili lepinju u masti, sa senfom i lukom, ali bez mesa. Zaboravili smo koliko je bio velik 25-metarski bazen u Daničićevoj, u kojem smo stekli diplomu iz plivanja.
Uoči ljeta ‘78. otišao...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....