1980.: Pamti se samo ovo: ‘Umro je drug Tito!’

Do 1980. zaboravio sam kako je umro Čombe, naš mali frend iz frtalja, a ne kongoanski diktator. Od hrđavog čavla dobio je sepsu i otišao pred svima nama. Mi smo, napokon, stajali, skupa s Titom, na strani Lumumbe.

Odrastali na priredbama

Nadimke smo krali ponajviše sa sličica nogometaša iz Kanditova albuma. S njima smo se “kokali” - dva-tri suigrača, koji ih polažu na kamen, pa ih okreću upornim, i naizmjeničnim, lupanjem dlanova.

Sjetio sam se i dječaka iz jednog podruma u Rabarovoj, koji se nakon španunga, vruć, napio hladne vode i umro. Brzo smo zaboravljali na te smrti, kao da ih nije ni bilo. Sjećam se i jedne djevojčice koja je dobila šprih u oko, pa ostala bez njega. Barem po periferiji baratali smo ubojitim oružjima: špriherica, praćka, luk i strijela, najbolje od l...