Sjećam se jednog etičkog pitanja, poznato je, trajno i neodgovorivo. Upitani smo to u nježnim pubertetskim godinama dok nitko od nas nije imao djecu i kad smo bili uvjereni da na sve imamo odgovor. Situacija je sljedeća: Majka vidi na jezeru troje djece koja se utapaju. Njeno dijete je najdalje. Ako odluči spasiti dvoje tuđe djece, za to vrijeme njeno bi se dijete moglo utopiti. Ako krene spašavati svoje dijete, dvoje druge djece će se utopiti. Što je ispravna odluka? Tko li se samo dosjetio da bi se srednjoškolci trebali pozabaviti ovim pitanjem?! Nema te filozofije, etike, morala ni religije koji bi spriječili majku da spasi svoje dijete. Okrutno je u kontekstu etike takva pitanja i postavljati. Svakodnevno se u svom poslu susrećem s roditeljima djece s poteškoćama. Zapravo, to mi je ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....