Odrastali ste u sedamdesetima i osamdesetima, gledali “Branka Kockicu” i crtić u 19.15 prije Dnevnika. Išli ste u vrtić, jeli hrenovke i čajnu paštetu i nosili ključ oko vrata kada ste krenuli u školu jer su vam roditelji radili. Ili su se razveli i živjeli ste s majkom koja je bila preumorna da kuha nakon ustajanja u pet ujutro. Kad ste ušli u najosjetljivije doba, bili ste u srednjoj školi ili na fakultetu, izbio je rat na Balkanu, jedva se preživljavalo, a uslijedila je neovisna Hrvatska i pretvorba.
Dolce&Gabbana i pršut
Uspjeli ste se nakon svega nekako zaposliti za stalno, smiriti, dobiti dijete. Nitko sretniji od vas kad ste napokon mogli dobiti kredite za stan, auto, kućicu pokraj mora, čizme Dolce i Gabbane i hercegovački pršut u trgovačkom lancu. A onda je cijeli svijet udarila ekonomska kriza, koja se tek sada raskrilila nad Hrvatskom poput sjene, vama je skočila kamata na sve te kredite, plaća vam je smanjena, uveden harač na dohodak, a PDV je skočio na 23 posto.
Možda je ovo malo pretjerano, ali ako ste se našli u bilo kojem dijelu ove priče, znajte da niste sami - vi ste član generacije X. Oni rođeni između 1961. i 1981., prema procjenama svjetskih analitičara, najviše su stradali u ekonomskoj krizi. A još je gora vijest da su za to, najvjerojatnije, sami krivi. Amerikanci tvrde kako je učinak masovnih razvoda sedamdesetih i osamdesetih toliko utjecao na generaciju X da su se svim silama trudili izgraditi dom koji će potrajati. Ulazili su u nemoguće kredite, svim silama svojoj djeci željeli pružiti sretno djetinjstvo, kakvo sami nisu imali, i bili najodaniji obiteljski ljudi u američkoj povijesti. A slična se slika može vidjeti i kod nas.
Kolektivna hipnoza
Prema istraživanjima, gotovo 30 posto pripadnika generacije X volontira u školama i izvanškolskim aktivnostima svoje djece. Uz to, troše 25 posto više na luksuznu robu nego što su to radili yuppieji u osamdesetima.
I u Hrvatskoj kao da je vladala kolektivna hipnoza - investirajmo u nekretnine, otplatit ćemo ih kad stanemo na noge, a dionice tko šiša. Uz to, pripadnici X generacije zarađivali su puno više nego njihovi roditelji, u prosjeku 50 posto više. Stoga su imali puno više povjerenja u svoju financijsku situaciju. Ikseri se jednostavno nisu previše zapitkivali o bankarskoj logici.
Vjerovali su u sebe, banke su vjerovale njihovim računima, oni su vjerovali bankama. Neki psiholozi mogli bi možda objasniti da su banke bile generaciji X poput roditelja.
Realnost udara po džepu
Dali su nam kuću! Dali su nam auto! Bilo je to kao da su napokon nakon svih godina muka dobili ispriku i nagradu kojoj su se oduvijek potajno nadali. Tako barem govore brojke koje navode da je 34 posto pripadnika spomenute generacije imalo povjerenja u financijsku industriju i banke. I onda im se sve srušilo na glavu. Snovi su pukli kao balon od sapunice, a realnost nas je sve udarila po džepu. Sve osim možda pripadnika generacije rođenih između 1982. i 2000.
Usprkos reputaciji, da je ta milenijska generacija razmažena, nedavna istraživanja otkrivaju kako su oni puno realističniji u svojim očekivanjima. Generacija Y zapravo ima najniža očekivanja od svih genracija do sada kad se radi o ugodnom radnom okruženju, fleksibilnom radnom vremenu i dobrim kolegama.
Financijske brige
Možda razlog leži u tome što su samo rijetki 20-i-nešto-godišnjaci prošli kroz djetinjstvo bez financijskih briga. Bili su u osnovnoj školi kada je bjesnio rat u Hrvatskoj, jedva da je bilo za hranu, a kamoli za neki luksuz. Taman kad su krenuli na fakultet, ukinuto je besplatno studiranje, a zdravstveno više nije bilo jednako za sve. Nikada do sada zapravo nisu iskusili dulje razdoblje financijskog blagostanja i ne sjećaju se da su poslovi nešto što se ima od trena kad se zaposliš do odlaska u mirovinu. Ne očekuju besplatno socijalno i zdravstveno.
Mladi Britanci u jednom su istraživanju naveli kako vjeruju da će prije vidjeti svemirski brod nego ček od socijalnog osiguranja ako ostanu bez posla.
Iako bi se od pripadnika generacije odrasle u nesigurnosti očekivalo da budu cinici poput generacije X, oni su optimistični i naporno rade.
Godine 2006. u Velikoj Britaniji 37 posto populacije između 16 i 19 godina imalo je posao. Danas je gotovo 80 milijuna Amerikanaca koji su pripadnici generacije Y spremno na izazov. Uz to, imaju i dozu hladnokrvnosti. U jeku globalne financijske krize nastavili su trošiti bez da su pomišljali da bi mogli ostati bez posla.
Ma, koja kriza!
Istraživanje provedeno na 1,3 milijuna Australaca u dobi između 18. i 24. godine otkrilo je kako ih većina misli da je najbolji odgovor na krizu da je se - ignorira. Prema izvješću banke Commonwealth, potrošnja generacije Y 2009. porasla je za 6,2 posto, usprkos tome što im je zarada porasla samo 2,5 posto, a postotak gubitak posla skočio na 13,6 posto. Uz to imaju i manji dug jer ne posjeduju toliko nekretnina na kredit.
Za razliku od generacije X, shvatili su da s primanjima koje imaju i koje očekuju neće moći podići kredit od 200.000 eura kako bi si priuštili stan, auto i sve ostalo što žele.
Milenijska generacija jednostano je spremna na sve, kažu stručnjaci i najverojatnije je ona ta koja će nas i izvući iz krize.
Njezini su pripadnici u fazi kad se još razvijaju i žive u uvjerenju da je prednjima još dug život u kojem će uspjeti. Čvrsto računaju na to da će upravo oni biti ti koji će preuzeti kormilo kad generacija baby boomera ode u mirovinu za koju godinu. Generacija X za to je, prema njihovom mišljenju, prestara i previše depresivna.
1. Scarlett Johansson - glumica rođena 1984. pripadnica je nove milenijske generacije
2. Barack Obama - prvi Afroamerikanac na čelu SAD-a rođen je 1961.
3. Hillary Clinton - rođena 1947., pripada generaciji ‘baby boomera’
4. Johnny Depp - kao i Obama pripada generaciji X, rođen je 1963.
5. Mark Zuckerberg - osnivač Facebooka rođen je ne tako davne 1984.
6. Carla Bruni Sarkozy - pripadnica je generacije X, rođena 1967. godine
Mlađi su drski, stariji odaniji
Generacije X i Y su poput neba i zemlje. Oni rođeni do 1981. prije svega žele sigurnost doma, dobru atmosferu na poslu i izvrsne odnose s kolegama. Sretni su što rade, mogu otplaćivati kredit i imaju sigurnost. Generacija X odana je obitelji i poslodavcu. S druge strane njihovi nasljednici, generacija Y ili Milenijska generacija, nema uopće potrebu za domom i bliskošću. Na radnome mjestu prvo im je pitanje koliko će biti plaćeni i koliko će vremena provoditi u uredu. Ne boje se otkaza i promjena. Sigurni su da su upravo oni ti koji će promijeniti svijet.
Nećemo dionice, hoćemo kuću!
Opsežna studija “Razumijevanje razlika među generacijama kod kupovanja kuća”, provedena na Sveučilištu Harvard u jesen 2005. godine, navodi da je generacija X imala najvišu ratu vlasništva od bilo koje druge generacije. Godine 1983., kad su stariji pripadnici baby boom generacije (one odmah nakon Drugog svjetskog rata, kada su optimizam i libido bili na vrhuncu) imali između 30 i 39 godina, u prosjeku su posjedovali 55,8 posto nekretnina. Generacija X istog godišta (između 30 i 39 godina) posjedovala je 2005. godine 61,4 posto nekretnina.Kao razlog se navodi to što je generacija X na svoj dom gledala više kao na investiciju nego prijašnje generacije. Uglavnom zato što su preživjeli recesiju devedesetih i rušenje tržišta dionica dvijetisućitih.