Alessandro Gualtieri: Njegove kreacije mirišu na hašiš, seks i savršen dan

Na stalcima u staklenim zdjelama počivaju mrtve ptice. Među njima su staklenke sa sumnjivim biljem, rojevi Hype Nose svijeća s imenima Chococaine, Fig Arrow i Banana Kiss koja gotovo doslovno opisuju njihove mirise. U kutu je umivaonik koji izgleda kao da je ukraden iz vile Usherovih, a radni stol je smješten tako da ga prodavačica zakriva tijelom, uvijek okrenuta od gosta. Pokretom ruke upućuje me prema rokoko komodi pred zidom od zrcala.

Mini - miris euforije

Avery Fine Parfumery, mala parfumerija u londonskome Mayfairu, jedan je od onih otrovnih dućana pokraj kojih se lako prođe i nikome ništa, ali kad jednom zaluta unutra, vrata se za naivcem zatvore zauvijek i kletva ga još dugo prati. Prodaje parfeme jakih imena Profumi del Forte, Morgane Le Fay, Carthusia, Nez ŕ Nez ili Boellis. No, njezino najveće blago je parfem Black Afgano, ekstrakt boje crne kave u uglastoj bočici s čepom od spaljenog drveta. Lansiran lani, Black Afgano je odmah postao senzacija, a vodeće liste trendova ove ga godine proglašavaju jednom od najboljih stvari na svijetu uopće, zajedno s novim Minijem i projektima arhitektonskog studija Mumbai. Njegov je miris lako opisati. Zamislite ljetno jutro na selu kad ste bili jako mladi. Bilo je seksa. Puno. I bilo je vruće. To je jedan sloj mirisa. Sada zamislite da se takvi budite na sparušenoj travi. Mirišu ljetno cvijeće, pregrijano sijeno i prašina. A onda netko izvadi pis najboljeg šita i spali ga. Počinje novi savršen dan... Na to miriše Black Afgano s dominantnom notom hašiša i zaista izaziva trenutačnu euforiju dobrih sjećanja i velikog iščekivanja. Baš kako je i planirao autor, Alessandro Gualtieri.

Revolucionarne bočice

Jedan od najpoželjnijih parfumera na svijetu karijeru je počeo u farmaciji, što se u njegovu projektu Nasomatto pokazalo važnim. Cijeli je život servisirao talijansku parfemsku industriju: napravio je Versaceov Versus, revolucionarne Dieselove parfeme, sve parfeme Romeo Gigli, radio je s Armanijem, Helmutom Langom, kućom Fendi... Na masovno je tržište uveo skandal i neposluh. A kako je genij, pobjegao je čim je u zrelim godinama shvatio da želi početi od nule. Gualtieri je karijeru počeo u farmaciji, u H&R-u, tadašnjoj tvrtki kćeri njemačkoga Bayera. Među bočicama i čudnim kemijskim mirisima upoznao je Arturetta, iskusnog parfumera koji ga je naučio svemu što zna. Za Gualtierijev današnji uspjeh zaslužan je osnivač Diesela, Renzo Rosso, koji mu je prvi dao da kreira linije parfema i platio mu laboratorij u Amsterdamu. Surađujući s umjetnicima, dizajnerima i modnim svijetom na tom pomaknutom tržištu, Gualtieri je nakon 18 godina dobio viziju - oslobođenje od tržišnih pravila. Smislio je Nasomatto, parfeme koji šokiraju i nišnu publiku spremnu na sve i jedan za drugim postaju kultni. Lajtmotiv su seks i ovisnost, ali ne kao u sex, drugs & rock’n’roll, nego više kao u “Drakuli” Brama Stokera.

Inspiracija u preponama

Gualtieri u svome manifestu piše da ih stvara koristeći sve što se priča o njemu: seksualnu esenciju ljudi, sva svoja mirisna sjećanja i znanja, drogu, lijekove, hranu i najbolje sirovine. Ne priznaje pojam ženskog parfema. Tvrdi da je parfem po definiciji muški. Prvi njegov hit bio je Duro, slatki parfem s notama kože za koji je novinarki Voguea rekao da ga je napravio “po svojim preponama”, ali po parfemu bi se reklo da mu je to bila tek misao vodilja. Nešto manji, ali ipak hit, Absinth je halucinogen kao što se i očekuje, ali više kao mračna šuma nego kao piće, miriše na mahovinu, izaziva uzdah olakšanja, a onda laganu vrtoglavicu. Hindu Grass je pačuli, miris koji je najteže napraviti da ne bude banalan, a ovaj vibrira kao indijska glazba za meditaciju. Narcotic Venus ne opisuje se, on je ružičast, od tuberoze, ali izaziva sinestetski učinak, kao da stvara neki zvonki zvuk te izaziva naglu i snažnu životnu radost. Gualtieri objašnjava da je njime htio podsjetiti na ovisnost koju može izazvati ženska seksualnost. Najveći izazov je Silver Musk, miris ljudske kože, u čijem su spoju tri molekule koje čovjek ne može svjesno namirisati, a 30 posto ljudi uopće ne može osjetiti sve njegove note pa je parfem nevidljivo oružje. Najskandalozniji je China White s čepom od napuklog porculana kako bi dočarao ideju o snazi i krhkosti, ali je zapravo Gualtierijeva posveta heroinu. Molekularni spojevi u parfemu donekle imitiraju psihofarmake, a miris je ovisnički jer miješa miris praha odnosno pudera i bijelog cvijeća, drva i nečega putenog što podsjeća na nevolju. Pravi sastav China Whitea, kao i svih Gualtierijevih parfema, zapravo je nepoznat. To je politika autora koji ne želi sugestijama ukloniti svaku smetnju s misli, sjećanja, asocijacija, emocija, svega što vjeruje da sudjeluje u doživljaju parfema. A blogovi na kojima se fanovi natječu u opisivanju i odgonetavanju tajni mirisa Nasomatto dokaz su da je i odlična marketinška strategija.