Mi ne spadamo u grupu ljudi koja smatra da su računalne igre zle, da kvare mladež te da ih gotovo u potpunosti treba zabraniti. Ne smatramo da igrači Need for Speeda voze u pravim automobilima kao notorni luđaci, niti da igrači Dooma okolo hodaju sa minobacačima. Upravo zbog naše visoke doze liberalizma nadamo se da će nas roditelji ozbiljno shvatiti kada kažemo: Grand Theft Auto nije igra za djecu! Igra otvoreno promovira nasilje, konzumiranje alkohola i droge te kriminal. Da, pola igara koje su ikada napravljene promovira nasilje, ali GTA to čini na vrlo specifičan, po nama izuzetno realan način te zbog toga djeluje mnogo uvjerljivije i “prihvatljivije” povodljivim osobama. Nikako ne smatramo da igru treba zabraniti, ali u potpunosti podržavamo natpis “18+” koji stoji na kutiji!
Slatke muke
Napisati recenziju GTA-a ili nekom na kavi u deset rečenica objasniti o čemu se u igri radi je puno teže nego što izgleda. Kada se stvar sagleda iz nešto drugačije perspektive jasno je da igra nije uopće daleko od prilično realne simulacije života. Zamislite što možete u stvarnom životu raditi nalazite li se na ulici. Možete popričati s nekim, otići se ošišati, napraviti si tetovažu ili posjetiti neki dućan u potrazi za novom odjećom. Možete otići nešto pojesti u restoran, a možda će vam više pasati kakav hamburger iz MacDonald’sa ili hot-dog od uličnog prodavača. Osjećate li grižnju savjesti zbog pojedenog hamburgera uvijek možete do teretane ili se pak provozati na biciklu. Osjećate li se usamljenima možete posjetiti curu ili naći novu. Sve to i još mnogo, mnogo toga možete i u GTA-u! Ipak, normalno ponašanje nikako nije cilj i bit ove igre. Cilj je (više-manje) postati vođa najjače bande u gradu te najveći mafijaš u državi što definitivno ne uključuje branje cvijeća u okolnom parku već natjeravanje ljudi raznim oružjem, premlaćivanje neprijatelja, krađu aviona od vojske, rad za tajnu službu, uzgoj marihuane i još pokoju minornu sitnicu.
Prava priča
Rijetke su igre u kojima s užitkom pratimo priču te željno iščekujemo rasplet svake misije kako bismo vidjeli što će biti s našim likom. Priča iza GTA-a je u svoj svojoj nerealnosti zapravo nevjerojatno realna i čovjek se bez problema uživi u život glavnog lika CJ-a. Prepričati cijelu priču vam nikako nećemo jer ju valja iskusiti kroz igru i jer obiluje detaljima koje se cijene tek kada se počne gledati svijet kroz oči CJ-a. On se iz Vice Citya vraća u svoj rodni Los Santos gdje ga ne čeka nimalo lijepa slika. Mati mu je ubijena, brat ga ne cijeni jer je “buster” (slang za osobu koju se ne cijeni, najčešće zato jer je izdao svoju ekipu), a njegova banda više nije na vrhu hranidbenog lanca. Nećemo vas plašiti da treba odigrati prošli GTA prije nego krenete igrati San Andreas, ali mnoge sitnice će vam biti mnogo jasnije i moći ćete zaista cijeniti dubinu u koju igra ide i trud koji je uložen da sve stvari sjednu na svoje mjesto. Vaš zadatak je vratiti CJ-a na staru slavu. Put će biti u najmanju ruku trnovit, prepun zaokreta, izdaja i mnogih neočekivanih raspleta.
Nama je za ležerno odigrati sve misije uz činjenicu da smo podosta vremena proveli ludujući po gradovima i ignorirajući zadatke trebalo gotovo četrdeset sati! Da smo samo igrali misije (što ne bi bio niti upola zabavno) pretpostavljamo da bi nam trebalo oko dvadeset i pet sati čistog igranja da dođemo do kraja igre. GTA je naprosto ogroman! Mape, misije, količina oružja, vozila, aviona i likova koje ćete upoznati je impozantna i to je ono što igru čini realnom i nevjerojatno igrivom.
Veliko je lijepo
Država San Andreas se sastoji od tri grada: Los Santos, San Venturas i San Fierro. Gradovi su napravljeni prema Los Angelesu, Las Vegasu i San Franciscu. Možda će vam to zvučati pretjeranim, ali ako ste ikada vidjeli na televiziji jedan od ta tri grada odmah ćete ih prepoznati u igri. Imena su im promijenjena kako Rockstar baš ne bi morao svaki dan idućih deset godina odlazit na sud, a sličnost i realnost je postignuta i sa ovakvim imenima.
Država je gigantska! Uzmete li prosječan automobil u igri trebat će vam dvadesetak minuta da se odvezete s jednog kraja mape na drugu. Kuda god se vozili imate što vidjeti pošto svaki dio mape ima svoju priču bilo da je ona povezana sa zapletom igre ili naprosto zato što su se umjetnici sjetili dodati neku šaljivu dosjetku. Tako na ulasku u jedan mali gradić piše da se u njemu nalazi “the worlds largest cock”. Kako je igra prilično prosta čovjek bi svašta pomislio, ali tri metra dalje se nalazi desetak metara visok pijetao koji maše glavom. Nije da služi ičemu, ali radi se o tipičnom detalju kakvima igra vrvi i koji je čine onime što jest – zabavna i apsolutno nikada dosadna.
Dok ne prođete određen broj misija nećete moći u sve gradove, ali sumnjamo da će vam to smetati pošto je grad u kojem ćete započeti misije (Los Santos) velik gotovo koliko i cijela mapa u prethodnom nastavku GTA-a (a tada smo tvrdili da je ta mapa ogromna …). Ako se brinete koliko je potrebno da se učita takva mapa odgovor je: par sekundi. Učitavanja gotovo da i nema i odvija se samo i isključivo jednom: kada prvi puta pokrenete igru na određenoj spremljenoj poziciji. Kapa dolje programerima jer zaista su se iskazali po tom pitanju.
U teretanu se mora!
I više je nego očito da se ljudi koji stoje iza GTA-a vole igrati. Kako nam se čini isprobaju oni gomilu igara koja im dođe pod ruku te vrlo brižno pamte sve dobre stvari u njima kako bi ih implementirali u svoj mali svijet. Tako su vrlo vjerojatno vidjeli da postaje sve popularnije ubaciti pokoji RPG element u igru koja s RPG-om nema nikakve veze. Zašto ne? Ako se stvar složi kako treba sve može funkcionirati. No, za razliku od drugih igara RPG elementi GTA-a ne živciraju niti ne oduzimaju igrivost. Oni izgledaju kao najprirodnija stvar. Pet je osnovnih parametara o kojima valja voditi brigu: izdržljivost, “nabildanost”, poštovanje, privlačnost ljepšem spolu i debljina. Na sve parametre se može utjecati na razne načine. Primjerice na “ljepotu” i poštovanje utječe izbor odjeće, obuće i tetovaža te dakako automobil koji CJ vozi. Ovih pet “parametara” su samo vrh ledenog brijega pošto se u igri ocjenjuje gotovo svaka vještina koju CJ posjeduje i u apsolutno svemu je isprva totalni bedak, a nakon nekog vremena pravi profesionalac. Isprva pištoljem nećete tako lako moći nekog pogoditi u glavu, ali nakon što ubijete pedesetak policajaca moći ćete vitlati s dva pištolja i pucati dok trčite.
Miris oktana
Pošto je drska krađa automobila jedna od osnovnih vrsta razonode u igri još od prvog nastavka logično je da je posvećeno mnogo pažnje tom aspektu igre. Igrači GTA-a često govore kako se u igri može voziti sve što ima kotače. To je djelomično točno. Naime, na veliku žalost svih fanova skateboard nije uključen u posljednju verziju igre, ali ga ipak možete koristiti kao oružje. Svime ostalim što ima kotače, a i ponečim što nema možete upravljati.
Lista vozila koja je i prije bila zaista pozamašna je na naše veliko čudo ponovo proširena. Pored vatrogasnih kola, tenka, autobusa, kamiona i cijele ergele osobnih automobila sada se možete voziti i u građevinskim strojevima, raznim komercijalnim vozilima, karting autima i dakako povećem broju policijskih vozila. Građevinska vozila su poslastica za sebe. Ogromne žute dizalice na kakve smo navikli na gradilištima se dakako ne mogu micati, ali neopisiv je osjećaj sjesti u njih, staviti na kraj sajle kuglu za uništavanje i terorizirati automobile na obližnjoj cesti. Ogromnim kamionima se mogu mijenjat prikolice, pa je zgodno zakačiti prikolicu punu benzina i strateški je uputiti u policijsku stanicu. Uputno je dakako baciti se iz kamiona prije nego što udari u cilj i eksplodira neviđenom silinom.
U Las Venturasu sve vrvi od brzih i skupih automobila od kojih većina može potegnuti preko 200 kilometara na sat. No, GTA ne bi bio GTA da nije otišao korak dalje. Automobil možete odvesti u specijaliziranu garažu i modati ga do mile volje. Od kozmetičkih promjena poput promjene boje i felgi pa sve do dodavanja nitroa, spuštanja ovjesa i postavljanja spojlera – sve je moguće napraviti. Čak i taj mali, relativno nebitan aspekt igre je napravljen mnogo kvalitetnije nego mnoge igre koje se bave samo i isključivo modingom. Na mapi postoji desetak lokacija na kojima se možete utrkivati. Nažalost uvijek vam dodijele službeni automobil ili motor pa nije moguće pomesti konkurenciju već na samom startu.
Izrazito zabavna novost jest bicikl. Isprva CJ nema pojma o vožnji, no kako mu izdržljivost naraste tako će polako učiti i trikove na biciklu pa nakon nešto prakse možete slobodno otići u bike-park i raditi svakojake ludorije. S bicikla dakako možete pucati, ali nije baš uputno upuštati se u neke veće sukobe pošto se vrlo lako padne. Nećete se ozbiljnije ozlijediti, ali valja paziti na reputaciju.
Tko visoko leti …
Ako ste čitali makar djelomično ikoju recenziju GTA-a zasigurno ste upoznati sa činjenicom da naš vrli junak može skakati padobranom. Nama se to činilo nevjerojatno privlačnim i od samog početka igre smo vapili za trenutkom kada ćemo iskočiti iz zrakoplova. Do zrakoplova i padobrana se treba strpjeti dosta dugo, ali vjerujte isplati se. Upravljanje zrakoplovima nije jednostavno. Kombinacija miša i tastature ovdje u potpunosti podbacuje i gotovo je nužno imati kakvu imitaciju PS2 gamepada. Nakon nekoliko sati vježbe i podosta muke uspjeli smo sa zlatnim odličjem završiti letačku školu te na napuštenom aerodromu u pustinji dobiti vlastiti avion. Pošto lokacija našeg aerodroma (koji smo usput rečeno kupili, a ne stekli na “alternativni način”) nije najpristupačnija češće smo se vozili mlažnjacima koji se mogu naći na aerodromima u svim gradovima. Osjećaj letenja je genijalan i pogled na gradove savršen. Nije niti najmanje mutan niti se vide “šavovi mapa” bez obzir što učitavanja nema apsolutno nikada bez obzira letjeli dvije minute ili pak s jednog kraja države na drugi. Kada je vrijeme oblačno zemlja se ne vidi pa se valja osloniti na instrumente. Iskakanje iz aviona je prilično jednostavno: pritisnete tipku za izlazak iz vozila i eto vas u zraku. Avion će se tada srušiti, no bez obzir na broj poginulih policija niti jednom nije shvatila da smo mi odgovorni. Posebna poslastica je vojni zrakoplov Harrier (ili kako je u igri nazvan Hydra) koji u jednoj od posljednjih misija ukradete s nosača zrakoplova (da, naravno da u igri postoji nosač zrakoplova). Avion zaista može uzletjeti okomito i podešavanjem kuta mlaznica možete s njime raditi što hoćete. Nadodamo li tu i mitraljez i rakete koje su vam na raspolaganju osmijehu nema kraja. Mala napomena: znamo da ćete koji puta sletjeti s avionom na autocestu. I mi smo to radili (prilično često da budemo iskreno). Važno je samo nikako ne sletjeti u suprotni kolnički trak jer vam se automobili neće maknuti i onda bude svašta.
Helikopteri nisu ništa manje zabavni od aviona i nije ništa lakše njima upravljati. S teretnim helikopterom (ima elektromagnet) se mogu podizati automobili i recimo gomilati na jednoj hrpi koju onda dignete u zrak (mi ne vidimo ništa loše u tome!). Sa vojnim helikopterom pak je poseban užitak rušiti policijske helikoptere. Samo pazite kada policija pozove vojsku jer vas tenkovi itekako mogu srušiti, a o borbenim avionima da ne govorimo. Mali helikopteri su kao stvoreni za odlazak na vrhove nebodera od kuda se može raditi basejumping. Makar se čini da se padobran strelovito brzo otvara i da nije potrebna tko zna kakva visina za skok iz iskustva govorimo da se poginuti itekako može.
Milestone
Ako se nas pita Grand Theft Auto: San Andreas nije igra. To je showcase onoga do kuda smo dogurali sa virtualnom stvarnošću. Još samo fali da nam na glavu nabiju VR kacigu i predviđanja mnogih SF pisaca će se ostvariti. Koliko god se veselili idućoj reinkarnaciji GTA-a toliko se i bojimo jer pitanje je koliko želimo da stvari bude realne u virtualnoj stvarnosti.
Kao što vidite GTA je prva igra ikada otkako smo uveli novi sustav ocjenjivanja u rujnu 2003. godine koja je dobila 100%. Znamo da ćemo dobiti pokoji zanimljivi mail zbog toga, ali čvrsto stojimo iza te odluke. Ocjena zvuka nije niti najmanje nategnuta. Takvu glazbu i takvu sinkronizaciju govora nema apsolutno niti jedna igra. Radio stanice su toliko genijalne da bi ih se moglo pustiti u eter bez straha da će ljudi shvatit da se radi o zvuku iz igre. Ocjena igrivosti je također opravdana u svakom aspektu. Istina, nema multiplayera ali to je nadoknađeno sa simulacijom apsolutno svega što se simulirati moglo. I da budemo potpuno jasni: GTA simulira bicikl, automobil, helikopter i sve ostalo deset puta bolje od mnogih igara koje se bave simulacijom samo jednom od tih stvari. Ocjena grafike je, priznajemo malo nategnuta. Unatoč neosporivoj činjenici da je grafika odlična te činjenici da se s jednog kraja mape na drugi putuje stvarnih dvadesetak minuta, a da učitavanja nema GTA je mrvicu zastario po nekim grafičkim aspektima. Ipak, zbog količine detalja i realnosti mirno ćemo spavati s danom desetkom.
GTA morate isprobati! Čak i ako mrzite igre u kojima se ubija svejedno isprobajte GTA jer vjerovali ili ne možete satima igrati i nikoga ne ubiti (biti ćete svjedokom kojeg ubojstva to je sigurno, ali ….). Ako se zaista neko čudo do kraja godine ne dogodi GTA: SA je neupitno igra godine, a vjerojatno i jedna od desetak najboljih igara ikada. Rockstar, od srca ti hvala!