ŠTRIKANJE U REYKJAVIKU

ISPOVIJEST MLADOG HRVATA 'Imam 27 godina, obišao sam svijet, a sada živim na Islandu. Neusporedivo mi je bolje nego bilo gdje, o povratku u RH ne razmišljam'

'Većinu dana je sumrak pa se ljudi trude zabavljati na neki način, a većina ih to čini štrikanjem'
 Foto: DIogo Pereira

Za mjesec dana Dino će proslaviti rođendan. S obzirom da je svake godine negdje drugdje, važno je za naglasiti da 27. slavi na Islandu, točnije u Reykjaviku u kojem živi posljednjih devet mjeseci i gdje planira ostati minimalno do ožujka, ako ne još i malo duže.

- Island me oduševio. Unatoč polarnoj noći koja trenutačno vlada, uživam u krajoliku i druženju s lokalnim stanovnicima, ali i brojnim turistima - započeo je svoju priču Dino Đula ne krijući oduševljenje što ćemo narednih sat vremena razgovarati o njegovim brojnim dogodovštinama.

Već na samom početku shvatila sam kako je on tipičan predstavnik generacije milenijalaca: najviše cijeni slobodu, obožava putovanja, zazire od aktivnosti u kojima ne može biti kreativan, a posao bez fleksibilng radnog vremena ne dolazi u obzir.

'Balkanci su previše vezani za novac'

- Ovdje sam zahvaljujući Agenciji za mobilnost i programe EU. Plaćen mi je put i smještaj te javni prijevoz i džeparac, a zauzvrat volontiram u hostelu te svojim znanjima i vještinama doprinosim turističkoj ponudi i ekspanziji koja je na Islandu očigledna - priča Dino i objašnjava kako je Island lani imao gotovo milijun posjeta (tri puta više od populacije), a ove godine imati će i četiri puta više.

- Iako je donedavno i Island bio zahvaćen krizom i recesijom, Islanđani uopće nisu opterećeni novcem. Ako slučajno nemaš sada, platit ćeš kasnije, takav stil života ovdje svi vode. Nisu poput Balkanaca koji su vezaniji za novac i financije - tvrdi naš sugovornik i prisjeća se života u Španjolskoj gdje pak svi žive iznad svog standarda i pritom uopće ne razmišljaju o posljedicama.

PROFIL

- zovem se Dino Đula i imam 27 godina

- posjetio sam 35 zemalja

- 2 puta sam bio u Gruziji, prošao većinu te zemlje i ondje imam jako puno prijatelja

- u Litvi sam 10-ak dana radio kao volonter na Juniorskom prvenstvu u veslanju i bilo mi je prekrasno

- u Španjolskoj sam živio godinu dana

- sada živim na Islandu, a 2017. se ponovno planiram vratiti

- od malih državica jedino nisam posjetio San Marino (ali je to samo pitanje vremena)

- Malta me oduševila

- najčešći aerodromi su mi bili Barcelona i Budimpešta

- najbolja zemlja za stopiranje je Njemačka ali pribaltičke zemlje su vrlo blizu

- najdraža zemlja do sada mi je Estonija (i grad Parnu), teško mi je objasniti zašto

- najljepši grad mi je Nice

- Na Islandu je lako pronaći posao. Ovdje mladi odmah nakon srednje škole ili u vrijeme praznika već rade kao komunalni redari, a kasnije razmišljaju o karijeri - priča Dino i dodaje kako je fasciniran mirnim životom koji ovdje svi vode.

'U Hrvatskoj bi se takav zločin izgubio u moru drugih'

- Otkako sam ovdje samo jednom sam čuo da se dogodilo ubojstvo i o tome su svi mjesecima pričali. U Hrvatskoj bi se takav zločin izgubio u moru drugih, no ovdje je sasvim drugačija situacija. Ljudi ne zaključavaju domove niti automobile. Opušteniji su - priča mi Dino ne skidajući pogled sa svog pletiva.

Da, nemojte da vas to iznenadi. Odmah na početku mi je rekao da ne zamjerim što će prilikom razgovora štrikati jer, naime to svi na Islandu rade.

- Većinu dana je sumrak i kronična nestašica vitamina D uzrokuje blago depresivna stanja pa se ljudi trude zabavljati na neki način, a većina ih to čini štrikanjem - priča mi Dino pokazujući lopapeysu, tradicionalni islandski pulover koji će uskoro biti gotov.

- Znaš, Hrvati su ipak puno pesimističniji i teško im je napustiti zonu komfora, otići van Hrvatske, a istovremeno se koprcaju u vlastitom nezadovoljstvu. Ovdje mladi odlaze, primjerice u Dansku pa se vraćaju ili ostaju, svejedno - priča Dino i nabraja mi neke zanimljivosti koje su ga iznenadile kad je došao.

- Turisti i stranici su ovdje i više nego dobrodošli jer je sam Island jako malen pa su u pojedinim mjestima rodbinske veze neizbježne. Iz tog razloga čak imaju aplikaciju kojom mladi lako mogu otkriti jesu li s potencijalnim partnerom bliži ili dalji rod - prepričava svoja iskustva Dino i dodaje kako na Islandu ima i jako puno samohranih majki koje nakon što rode normalno nastavljaju sa svojim životom.

Foto: Jacqueline Goede

'Mladi u Hrvatskoj su inertni i zato teško nalaze posao'

Na pitanje planira li se jednog dana skrasiti u Hrvatskoj, ostati na Islandu ili otići negdje drugdje, Dino još uvijek nema odgovor.

- Nakon Islanda planiram putovanje u Južnu Ameriku, a nakon toga bih se htio malo skrasiti. Ne znam hoće li to biti u Hrvatskoj ili negdje drugdje, ovisit će o mnogim stvarima, ali za posao ne strahujem. Uvijek me posao nađe, zahvaljujući brojnim iskustvima i vještinama, uspijevam postići svoj cilj - samopouzdano dodaje Dino i hvali se kako je s putovanjima počeo prije diplome na Fakultetu političkih znanosti i novinarstva, a diplomski je pisao u minimalno šest zemalja prije nego što ga je dovršio.

- Mladi u Hrvatskoj katkad su pomalo inertni i misle kako je diploma dovoljna za pronalazak željenog posla, zaboravljajući pritom koliko je važno iskustvo. Zahvaljujući brojnim volonterskim angažmanima upoznao sam mnogo ljudi, ali i stekao velik broj vještina te iskustvo koje mi je donijelo niz poslovnih ponuda i prilika za odlazak u inozemstvo - priča Dino i potiče mlade ljude da iskoriste prilike koje ih okružuju, izađu iz zone ugode i pokušaju nešto novo, možda i negdje drugdje, van Hrvatske.

Dinina iskustva, dogodovštine i priče možete pratiti i na Facebook fan stranici.

O putovanjima

Mislim kako su osobe koje ne putuju sretnije od osoba koje putuju jer kad jednom počneš putovati vidiš koliko je ljepote, drugačijih životnih stilova, krajolika i ljudi, a teško je odlučiti se samo za jedno.

Neminovno sam se promijenio kroz sva svoja putovanja, upoznajući brojne i različite ljude, izgradio sam se kao osoba. Upoznao sam mnogo ljudi s velikim životnim problemima i postao zahvalniji, skromniji, smireniji i znatno opušteniji.

Posebno mi se sviđa činjenica da kad god promijenim okolinu - imam priliku biti netko drugi, bolji...Imao sam problema s kašnjenjem i svi su me znali po tome. Kad sam došao na Island, rekao sam da ne želim više kasniti. Ovdje to nitko ne zna o meni. Ovdje sam Dino koji uvijek stiže na vrijeme.

Međutim, nije dovoljno samo putovati. Potrebno je imati cilj i razlog zašto negdje ići. Baš zato znam da moje mjesto u bližoj budućnosti - nije u Hrvatskoj.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. travanj 2024 23:09