Krunoslavu Borovcu posao je da nosi loše vijesti. Kao načelnik odjela za odnose s javnošću i glasnogovornik MUP-a on je taj čije lice povezujemo s priopćenjima o tragedijama, zločinima, mafijaškim ubojstvima i drugim mračnim stranama života. Ipak, to mu nije donijelo loš imidž u javnosti. Mnogi tvrde da je približio policiju građanima, ima ih koji mu upravo to pripisuju kao krimen, a treći tvrde da je zatvorio policiju javnosti.
‘Zafrkavaju me’
No, Borovec je zbog svog načina suradnje s medijima proglašen 2009. komunikatorom godine, a ozbiljan i strog pred kamerama, zaintrigirao je i gay zajednicu koja ga je proglasila svojom ikonom. - Srećom sam se tada zatekao na službenom putu u Münchenu - kaže smijući se. - To me spasilo odgovaranja na brojna pitanja. Klinka mi je, kad sam je vozio iz škole, pokazala izrezak iz novina s naslovom ‘Krunoslav Borovec gay ikona’, koji su joj donijela djeca i pitala me ‘tata što je to?’ No, to je jedna pozitivna i zanimljiva crtica u mojoj karijeri - kaže Borovec koji je nastupio i kao maneken na humanitarnoj reviji i glumio sebe u spotu repera Marina Ivanović Stoke.
Malo otkriva
Bez obzira na često pojavljivanje u javnosti, o 44-godišnjem Krunoslavu Borovcu iz Gornje Bistre zapravo se malo zna. U njegovom uredu, smještenom u sjedištu MUP-a na zagrebačkoj Savskoj cesti, dočekala nas je nasmijana tajnica.
Konačno na svom
- Kakav sam šef? Nedavno smo na studiju popunjavali upitnik koji ispituje stilove rukovođenja. Mislio sam da ću ispasti demokratičan, liberalan šef. A rezultat je pokazao da sam granični slučaj autokrata - kaže Borovec. - I Borovčev radni stol odaje organiziranu osobu.
Na njemu je golema hrpa dopisa, ali propisno organiziranih. U sobi nema detalja koji bi odavali njegovu privatnost, ovo mu je dvanaesti ili trinaesti posao u MUP-u, a red je ionako najvažniji za Borovčevu kontrolu nad događajima. Ključni trenutak u njegovoj karijeri bio je kad je shvatio da se ozbiljno može baviti samo jednim jedinim poslom. A neprekidna koncentracija na taj posao, kontinuitet, najbolja je zaštita od stresa.
U policiji je prije 18 godina završio sasvim slučajno. Početkom 90-ih je tražio posao, s tek zarađenom diplomom socijalnog pedagoga s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta.
Dovršava doktorat
Bio je spreman prihvatiti bilo što. Među mnogim adresama, molbe je posalo u zatvor Lepoglava i policiju. Policija je otvorila vrata. - Kroz svoj posao u policiji izgradio sam cijelu svoju karijeru, a i sebe - kaže Borovec. Počeo je u krim policiji kao vježbenik, a najduže je radio operativne poslove. Godine 2003. postao je šef ureda načelnika Policijske uprave zagrebačke. Ured je imao glasnogovornika, ali je Borovec počeo izlaziti pred medije u složenijim situacijama.
Kad je premješten u ravnateljstvo policije, nastupi su se zaredali i ministar je odlučio postaviti ga za glasnogovornika MUP-a, na posao bez radnog vremena. Slobodni dani su za obitelj i sport. Od proljeća do jeseni je na biciklu, a zima je rezervirana za skijanje. Na nogometne utakmice ne voli ići zbog atmosfere, iako je sa sinom Lovrom pogledao nekoliko nastupa reprezentacije. - Ali godinama nisam bio u kinu - kaže. - Morat ću ipak uskoro, jer ova manja će uskoro imati četiri godine i moramo je odvesti. Bit će to uz doktorat na studiju Prevencijskih znanosti koji dovršava, i uz posao, dragocjeno vrijeme s obitelji. Njegova supruga Marija je profesorica defektologije i radi u ustanovi za osobe s intelektualnim teškoćama.
‘Ne bunim se’
Imaju troje djece, 17-godišnjeg Lovru, 13-godišnju Martu i 3,5-godišnju Franku. Borovec tvrdi da njegova obitelj ne pati zbog njegova posla. Kao u poslu, i u vremenu koje provode zajedno efikasnost je ključna riječ. - To što netko fizički provodi više vremena sa svojom djecom, ne znači da ga provodi kvalitetno. Ako imam dva, tri sata slobodno, onda ga stvarno želim konstruktivno provesti s obitelji - kaže. Neželjene situacija su neizbježne. - Recimo prva priredba ili predstava u vrtiću na koju ne dođete, i onda kada pitate klinku od tri godine kako je bilo, ona vam kaže ‘ali ti nisi došao’. Naravno, dijete to tada kaže, ali ne vjerujem da ostanu neki tragovi. Pokušavam to kompenzirati i biti uključen u sve što mogu. Da, prekinem ručak ili me dignu usred noći, propadne neki plan, ali bože moj... Borovec se ne buni, pristao je na takav život, ali razumijevanje obitelji mu je najvažnije. - Moja supruga se kroz sve ove godine navikla na moj posao i vidi koliko mi on znači. Nastojim joj vratiti jednakim razumijevanjem - kaže. Zato joj pomaže kad god stigne, rijetko kuha, ali i bez toga ima dosta posla oko kuće i vrta u Gornjoj Bistri iz koje se ne žele preseliti u Zagreb.
Najteže se nosim s patnjom djece
Gotovo da nema policajca koji se u svojoj karijeri nije morao suočiti s nekim izuzetno teškim zločinom.
- Sjećam se iz tih prvih dana, imali smo slučaju čedomorstva gdje smo u stanu u Vrapču u toaletu pronašli dijete u plastičnoj vrećici. Čovjek se kroz ovaj posao na svašta navikne, ali ne i na to da stradavaju i djeca. To uvijek ostavlja najdublji trag, to je ono što nosite doma, o tome razmišljate i to se stalno negdje vraća. Nemam noćnih mora, ali recimo u jednom slučaju silovanja, nakon više dana istrage došao sam kući i u trenutku su mi se u glavi posložile kockice i mislio da znam tko bi mogao biti počinitelj. Tu cijelu noć nisam oka sklopio. Nisam, naravno, mogao probuditi žrtvu usred noći i pokazati joj sliku mog sumnjivca. Poslije se pokazalo da sam u krivu, no slučaj je uspješno riješen, radilo se o jednom serijskom silovatelju. Nema veće nagrade nego rješenje slučaja -kaže Borovec.