- Nisam baš tip od televizije; imam televizor u stanu, ali upaljen je rijetko i zapravo mi služi samo da na njemu gledam filmove. Ali jednoj stvari ne mogu odoljeti: emisija “Rudolphova pekarnica” na kanalu 24Kitchen. Program chefa Rudolpha van Veena mogla bih gledati satima i zato je malo reći da sam bila oduševljena kada sam čula da simpatični Nizozemac stiže u Hrvatsku, a njegov dolazak u našoj je redakciji bio popraćen poput dolaska kakve rock-zvijezde.
Rudolph van Veen u Hrvatsku je stigao da bi uživo kuhao s finalistima natječaja “Impresioniraj Rudolpha”, a u Zagreb je sletio u četvrtak poslijepodne, po najgorem nevremenu. No, spremno je pozirao fotografima već na Plesu, a njegova slika odmah se proširila po društvenim mrežama. S dobro raspoloženim kuharom susreli smo se u zagrebačkom restoranu Vinodol, gdje je chef Mario Čepek njemu u čast od glave do pete bio odjeven u narančasto.
- Ovo mi je prvi posjet Hrvatskoj i avanturistički sam raspoložen. Za ručak sam jeo vaš izvrstan kozji sir, zaboravio sam mu ime. Prije sam već posjetio balkansku regiju i ono što me iznenadilo su umaci na bazi paprike i paradajza koji se kuhaju jako dugo. Mislim da kod vas hrana zahtijeva mnogo više pripreme, u Nizozemskoj prosječno vrijeme koje ljudi potroše na kuhanje je sedam minuta, što je vrlo tužno. Prava juha, koja se priprema dva sata, rijetko se viđa u nizozemskim domovima, možda samo još kod ljudi koji više ne rade i provode cijelo vrijeme u kući. Imam dojam da ovdje postoji više respekta za tradiciju, možda sam u krivu, ali tako mi se čini. Znam da su kod vas vrlo popularni ćevapčići i meso općenito. Ja sam ljubitelj povrća - jedem meso, ali u malim porcijama, tako da me jako zanima kakva je ovdje važnost povrća u prehrani i koliko često dolazi na stol.
Rudolph van Veen rođen je u Belgiji, no odrastao je u Tilburgu, gdje i danas živi. Otac mu je bio pomorac, a majka domaćica. Odmalena je znao da želi biti kuhar, a svoj dječački san ostvario je kada je uspješno završio školu za kuhare u Bredi. Potom je radio u Švicarskoj, kod masterchefa Casa Spijkersa, kojeg smatra svojim uzorom. Specijalizirao se za slastičarske proizvode, a danas radi kao kuhar za Stichting Vakbekwaamheid Horecu. Prvo pojavljivanje na televiziji imao je 2000. godine u RTL-ovu showu Life & Cooking, no ono što ga je proslavilo su emisije na 24Kitchen, gdje osim već spomenute “Rudolphove pekarnice” vodi i emisije “Laki obroci” i “Okusi života”.
- Uspjeh je za mene prazan tanjur i jako sam ponosan ako ljudi poližu tanjur do kraja. Motivacija mi je demistificirati kuhanje i ne upotrebljavam riječ gastronomija, jer pokušavam upravo suprotno - da se ljudi osjećaju ugodno i igraju u kuhinji. Kuhanje je miješanje sastojaka, ključanje vode, a pomaže ako voliš ljude za koje kuhaš. Pokušavam ne biti profesor ili predavač, već učiniti kuhanje dostupno svima, kao što je rock’n’roll učinio muziku dostupnu široj publici - ističe.
A kada smo već kod muzike, Rudolph nam je otkrio da najradije kuha uz Sex Pistolse, Ramonese i Iggyja Popa.
- Sex Pistols i pokojni Sid Vicious najveći su mi uzori i san mi je jednom kuhati za Sex Pistolse. Punk rock motivirao me u formativnim godinama, u kojima tražiš svoj identitet, i pomogao mi je da steknem samopouzdanje - objašnjava kuhar, koji je kada je dobio svoj prvi posao obojio kosu u ultramarin plavu boju. Ljudi su ga, priča, pomalo čudno gledali u restoranima s Michelinovim zvjezdicama, gdje je tada radio, pa se, kaže, morao više truditi kako bi ih uvjerio da ga ne gledaju s predrasudama.
Kada ne kuha, najčešće se opušta dugim šetnjama u prirodi, šopingirajući, skuplja stare vinile, pogotovo one iz 50-ih godina, a omiljeno mjesto za odmor mu je Las Vegas gdje je bio čak 18 puta.
- Nikada se ne kockam, jer se kockanje temelji na gubljenju, inače nikad ne bi postojalo, dakle čemu? To je grad koji omogućava zabavu ljudima koji se žele zabaviti. To je grad s najviše hotelskih soba i restorana po četvornome metru. Svaki chef u Americi koji je ‘netko’ tamo ima restoran. Las Vegas je poput velikog igrališta za dobru hranu i zato ga jako volim. Taj grad za mene ima i jednu dozu anonimnosti; mogu se opustiti i čitati knjigu, ići u šoping, biti sam sa sobom na nekoliko dana.
• Koje vam je bilo najuzbudljivije restoransko iskustvo?
- Nedavno sam bio u Alinei, čikaškom restoranu chefa Granta Achatza, koji ima sličnu tehniku kao što je imao El Bulli, gdje sam srećom imao prilike jesti tri puta. Taj restoran uopće ne izgleda kao restoran, lako ga je promašiti kada hodaš ulicom, a unutra ima tek 20 stolica i čak 30 chefova. Bio sam tamo na večeri i prije nego što su nam poslužili desert potpuno su ispraznili stol, chef je došao s nečim što nije bio platneni stolnjak, već silikonski podložak koji je odmotao na stolu, a zatim je došlo još pet ili šest chefova s umacima, kompotima i sladoledom i cijeli taj silikonski stolnjak zapravo je bio tanjur. A oni su, poput umjetnika, slagali desert na stolu i jeli smo direktno sa stola. Bilo je vrlo zabavno, teatralno i napeto, ali i vrlo jestivo i izvrsnog okusa.
• Koji je vaš guilty pleasure kada je riječ o hrani?
- To su svakako kolači. Svjestan sam da treba jesti zdravo, ali jako volim kavu i kolače. Moj omiljeni doručak, pogotovo tijekom praznika, su kava i kolači, moj omiljeni ručak su kava i kolači i, da budem iskren, moja idealna večera su kava i kolači, a potom čaša vina. Također jako volim vino i sir. Kada tako ‘varam’ na praznicima, imam mali osjećaj krivnje koji je dobar, jer onda sljedeći dan jedem ispravno i zdravo.
• Što nikada ne biste jeli?
- Velike porcije mesa, hranu koja je umjetno obojena, meso koje je izgoreno na roštilju i slatkiše iz supermarketa.