Crnokosa, vrlo srdačna i neposredna mlada žena stajala je na dogovorenoj adresi u Karlovcu, uz golemi plavi kofer koji smo jedva zajedno podignule.
- Što je to toliko teško u njemu?- pitam.
- Rep - nasmije se ona. „Rep?“ - ponovim u čudu, a zatim obje prasnemo u smjeh.
U koferu je čuvala svoj najvažniji rekvizit za podvodno snimanje koje nas je čekalo u ronilačkom centru Marco Polo u Rijeci – uredno složen silikonski rep sirene. Jer, koliko god neobično zvučalo, ona je prava, živuća morska sirena. Između ostalog i glumica, koja se upravo pojavljuje u najnovijem holivudskom filmu o Supermanu.
Néa Dune je hrvatsko-američka manekenka, alternativni model i vizažistica koja je s vremenom postala glumica, kaskaderka, sirena, HMUA/SFX umjetnica i kreativna producentica. Živi između Los Angelesa i Hrvatske. Nakon dolaska u Hollywood krajem 2015. s vizom za osobe izvanrednih sposobnosti trebala su joj manje od dva tjedna da dobije prvu ulogu u dugometražnom filmu i rezervira kampanju za modeliranje kose. Do danas se pojavila na pedesetak naslovnica časopisa. Bivša je plesačica latinoameričkih plesova, cirkuskih vještina na šipci i kolutu, streličarka, certificirana roniteljica na dah i sirena, ali i poliglotkinja koja govori devet jezika. Magistra je španjolskog jezika i književnosti, završila je glumački školu na engleskom jeziku u Zagrebu (Međunarodni umjetnički centar) te se nastavila usavršavati kroz radionice u Los Angelesu s cijenjenim profesorima i trenerima iz industrije. Prije karijere u zabavnoj industriji koju je započela kao model, stekla je dva magisterija, postala doktorandica te osvojila Rektorovu nagradu za jedan od svojih STEM radova. Gotovo deset godina bila je aktivna članica Europskog parlamenta mladih, volontira na različitim područjima, uvijek u humanitarne svrhe i za više ciljeve. Posebno je zanimaju zaštita prirode i ekologija, pomoć starijima i djeci te borba za alternativne subkulture, osvještavanje nevidljivih bolesti i promicanje jednakosti i mogućnosti za žene.
Kad je odjenula svoj 20 kilograma težak rep, pristajao joj je potpuno savršeno, kao da ga je oduvijek imala, Vješto i graciozno klizila je kroz more, što je bilo zapanjujuće za gledati. Na plaži, opće oduševljenje. Djeca su gledala očarano, a muškarci nudili pomoć pri ulasku u more. Néa ih je sa smješkom odbijala i sve radila sama. U nekoliko minuta gužva i buka prepune plaže zamijenjeni su tišinom i plavetnilom mora.
Bio je to njezin prvi trenutak opuštanja nakon upravo završenog velikog projekta, uloge u „Supermanu“ James Gunna, čija je premijera održana mjesec dana ranije u Los Angelesu, a sada puni kina u Hrvatskoj. U filmu uz Zlatka Burića progovara i hrvatski.
„Ovaj se podatak čuvao kao tajna gotovo dvije godine. Hrvatski je ovdje jezik fiktivne zemlje Boravije. Drago mi je da su za te uloge izabrali baš dvoje Hrvata“, kaže.
Uloga se, priča, dogodila potpuno neočekivano. „Na audicijama za ovakve filmove zna biti i po nekoliko tisuća glumaca, pa je vjerojatnost da izaberu baš mene zvučala gotovo nemoguće. Kad me agentica nazvala i rekla da sam dobila već sam pretpostavljala o kojem se filmu radi. Ovi projekti imaju kodna imena, znaš samo da si dobio ulogu. Budući da sam pratila snimanja svih većih filmova, naslutila sam o kojem se filmu radi. Film kodnog imena Genesis mogao je biti samo jedno. Audiciju sam imala u siječnju prošle godine za dvije uloge - vizažistice diktatora Boravije Vasila Ghurkosa koju sam dobila ja, te operaterke, koja je pripala Ruskinji. Istovremeno sam bila i u finalu za sezonu jedne vrlo popularne serije i ta je uloga otišla Skandinavki, ali ionako su audicije igra brojeva i malo sreće na dnevnoj bazi.“, objašnjava.
Kad su se sve kockice posložile, preostalo je „samo“ snimanje, što je, kaže, najlakši dio posla, jer je onaj teži već bio odrađen. Radila je s vrhunskom ekipom kreativaca i glumaca, atmosfera je bila prijateljska i opuštena, a njezina uloga dopuštala je i improvizaciju. Kostimi su bili fascinantni, a transformacija je počela onog trenutka kada je ugledala set bogat detaljima i prekrasno uređen. „Drago mi je da se pazilo i na ekološku stranu produkcije, sve je rađeno po principima održivosti, zaštite prirode i životinja, a James je na to osobno pazio. Ponosna sam što sam glumila u takvom filmu jer su to i moji životni principi. Na kraju snimanja osjećali smo se kao velika obitelj. Nakon snimanja svoje posljednje scene, za video village - tim iza kamere, sam iz kampice donijela najveću bajaderu i moram reći da su je obožavali, smije se.
Premijera u Los Angelesu je bila vrlo emotivna za sve prisutne. „Nakon uvodnih govora čelnika Warner Brosa, svi smo bili vrlo ponosni na ono što smo stvorili. Film je apsolutno pozitivan, čak i moja uloga, u početku negativka, završila je kao pozitivac. Moje scene bile su pune smjeha, posebno sa Zlatkom i poljskim glumcem i njegovim pokušajima izgovora hrvatskog. Sin prvog Supermana, Christophera Reeva, Will, igrao je reportera i čitavom timu je pružio veliku podršku. Posebno emotivno bilo je prvo gledanje filma u Zagrebu s mamom. Njezin ponos i sreća baš su mi jako značili.“, prisjeća se.
No Hollywood, zemlja filmskih snova, i svijet modelinga imaju i svoju tamnu stranu - nemoralne ponude i očekivanja od kojih se žene teško brane. Iako sama nije imala ozbiljnijih problema uvijek će dati podršku svim kolegicama koje jesu. Naučila je da mora imati jak karakter jer neprimjerenih komentara ima puno, gotovo svakodnevno. Borba sa stereotipima, na žalost, traje i dalje. Ako ne želiš golotinju u svom životopisu, što ja sustavno izbjegavam, karijera možda ide sporije, ali je sigurnija“, poručila je. Dodaje i da žene u industriji nose teret starenja: bore im se ne praštaju, za razliku od muških kolega pa mnoge posežu za estetskim zahvatima. Ona, međutim, teži prirodnosti što se vidjelo i na našem fotografiranju. Pozirala je potpuno bez šminke, netom izašla iz mora. „Dosta mi je slojeva teške šminke na licu“, kaže.
Kroz njezin život stalno se provlači visoka doza kreativnosti i ljubavi prema mašti. Od djetinjstva je voljela stripove, znanstveno-fantastične filmove i priče o neobičnim bićima iz bajki i legendi. Prema jednoj od njih, osnivači njezina rodnog grada, Karlovca, tražili su dopuštenje sirena rijeka Kupe i Korane da sagrade grad u njihovom naručju, da bi ga mogle čuvati. Zauzvrat su obećali sagraditi grad u obliku zvijezde nastanjen dobrim ljudima, te su u gradski grb utisnuli lik sirene. Tako je Karlovac postao jedini hrvatski grad koji u svom grbu ima sirenu, a Néa Dune, rođena u tom gradu, postala je prva prava hrvatska sirena.
„Odrasla u gradu na četiri rijeke, svako sam ljeto provodila u njima ili uz njih, a koliko sam god mogla i na moru. Doslovno sam bila više u vodi nego izvan nje. San o sirenama, simbolu mog grada, otkrila sam negdje 2012. godine, no tada to kod nas jednostavno nije bilo popularno. Sama sam izradila rep, koliko sam u tom trenutku znala i mogla, te dogovorila prvo snimanje kao sirena na otoku Krku, za jedan međunarodni časopis o mitološkim bićima“, kaže Néa.
Tek po dolasku u Ameriku, shvatila je koliko je ova scena ondje popularna i razvijena. „Vrlo brzo sam dogovorila prvi angažman u sklopu kampanje podizanja svijesti o sprječavanju utapanja. Tada sam shvatila kako se kroz svijet bajki može pomagati ljudima na različite načine te i humanitarno i ekološki djelovati. Kroz priče o morima i oceanima, poticanje brige o prirodi i reciklaži, preko svijeta sirena, mogla sam izravno utjecati na djecu i njihov odnos prema okolišu. Djeca to upijaju poput spužvi i na ovaj zanimljiv način rado prihvaćaju nove principe i počinju obraćati pažnju na svijet oko sebe. No nisu samo djeca ta koja trebaju učiti, svoj odnos prema prirodi moraju mijenjati i odrasli, koji djecu odgajaju i kojoj će jednog dana ostaviti ovaj planet“, tvrdi.
Naučeno u Los Angelesu počela je primjenjivati i u Hrvatskoj, u nadi da će se i ovdje proširiti kultura „mermaidinga“. Tijekom pandemije otvorile su se nove mogućnosti, a online komunikacija postala je dominantna. Upravo tada nastala je SireNea. Gotovo istodobno pronašli su je i domaći ronioci iz kluba DPS predvođeni predsjednikom Matkom Pojatinom koji su je pozvali na Mljet da bi sudjelovala u ekološkoj akciji čišćenja plaža i podmorja. Osim same akcije, održane su i radionice za djecu. Slijedećih godina Néa je pozvala i kolegice sirene iz susjednih zemalja koje su se rado uključile u kampanje. Osim čišćenja plaža, uključila je i posvajanje ugroženih životinja u Hrvatskoj, preko Instituta Plavi svijet i WWF Adrije. Prve godine su to bili dupini, zatim glavate želve, a ove godine sklatovi, pripadnici najugroženije porodice morskih pasa, čija je populacija u Sredozemlju pred potpunim izumiranjem.
„Moja uloga nije samo fotografiranje i lijep izgled, sirene mogu raditi puno više od toga. Podizanje svijesti o okolišu uz sirene zaista funkcionira jer ljudi ponekad uopće ne reagiraju na generička upozorenja i informacije iz medija ili promotivnih letaka. Djeci je to pogotovo nezanimljivo. Iako se svake godine na istim lokacijama održavaju sve veće akcije čišćenja a sve više ljudi se uključuje, to još uvijek nije dovoljno. Smatram da bi se i država trebala uključiti da bi sve to bolje funkcioniralo jer su akcije vrlo često volonterske i ovise o sponzorima i pojedincima. U Americi postoji niz organizacija koje se brinu o okolišu i ja sam osobno članica nekoliko njih, poput globalnog pokreta 4Ocean koji na svjetskoj razini postiže iznimne rezultate. U posebno zagađenim s destinacijama, poput Indonezije, organiziraju se velika čišćenja. Postoje i pojedinci koji svojim inovativnim sustavima postižu sjajne rezultate. Smatram da možemo učiti od zemalja koji već imaju etablirane zakone o zaštiti okoliša i ugledati se na one u kojima to dobro funkcionira“, priča nam Dune.
Danas je u Hrvatskoj moguće postati sirena, ali je potrebno završiti tečaj koji nudi svaka službena ronilačka organizacija. S repom nije jednostavno roniti bez znanja o ronjenju na dah. Potrebno je znati i sigurno odjenuti rep, pravilno disati tijekom površinskih intervala, izjednačavati tlak te rep, po potrebi, brzo i skinuti.
Samo odjenuti rep i ući u more može biti vrlo opasno, a zabilježeno je mnogo slučajeva utapanja, osobito u Americi, gdje je populacija sirena velika a ljudi su se upuštaju u samostalnu obuku. Zato ovu aktivnost treba tretirati kao i svaku drugu ronilačku vještinu. U Hrvatskoj danas mnogi ronilački centri nude tečajeve za ovu aktivnost, a po završetku se može sudjelovati u različitim ekološkim akcijama, u suradnji s ronilačkim klubovima, ovisno o ciljevima. Néa Dune je kreirala MerAdria hub za sirene i eko-inicijativu – mogućnost uvođenja svijeta sirena u stvarni život s plemenitim ciljem i jedinstvenim oblikom promocije Hrvatske.
Uz volontiranje u Hrvatskoj, volontirala je i u Portugalu i na Islandu gdje se potpuno zaljubila u prirodu i ljude. U tu prekrasnu zemlju vratila se već šest puta sudjelujući u svim kategorijama volontiranja, od skupljanja otpada s plaža i obnove lokalne tvornice ribe, do pjevanja božićnih pjesama u domovima za starije, s kolegama volonterima iz čitavog svijeta na čak jedanaest jezika. Lokalnu je djecu učila o Hrvatskoj i snimala u sirenskom kostimu tijekom erupcije vulkana, pokraj tekuće lave, uz pomoć prijatelja turističkog vodiča koji je pazio na sigurnost.
„Ova je aktivnost dostupna svima, iako cijena repa može biti visoka. Silikonski repovi poput moga, u Americi dosežu i do šest tisuća dolara, dok su početnički ipak jeftiniji. Silikonski rep, kao i sva sportska oprema prije svega mora biti siguran. Tkanina ili neopren mogu zapeti za oštre stijene ili metalne kontrukcije u moru. Materijal mora biti otporan na habanje, sunce i slanu vodu, te ne smije imati šavove. Postoji samo jedna vrsta silikona pogodna za izradu repova - „dragon skin“ (zmajeva koža) sigurna za okoliš i ljudsko tijelo, a iznimno otporna na trošenje. Jeftini repovi često su kopije tuđeg autorskog rada. Neki turoperatori gostima nude takve repove, i to bez monoperaje što je vrlo loše i opasno. Ako se dogodi nesreća, sve sirene završit će na lošem glasu, a i vizualno izgleda loše. Sva oprema za ekstremne sportove je skupa, ali to je oprema o kojoj ovisi život. Ljudi sirene često svode na dječje bajke, ali ovaj sport nije namijenjen samo djeci.“
Iako posjeduje cijelu kolekciju repova, Néa je posebno ponosna na onaj koji je za nju izradio talijanski dizajner zaslužan za kostim Disneyeve Male sirene, također merman, kako se naziva muška sirena. U Europskoj uniji postoje samo dva proizvođača repova te još dva u Velikoj Britaniji, dok se većina kvalitetnih repova i dalje nabavlja u Americi, gdje cijene mogu biti vrtoglave. Jeftine verzije, često kineske proizvodnje, bolje je izbjegavati radi sigurnosti ovog sporta, koji je priznat i kao olimpijska disciplina.
Uloga sirene prenesena je i na film „Love song for a Mermaid“, sniman u Los Angelesu i nacionalnom parku Crystal river na Floridi, s ciljem podizanja svijesti o ugroženim morskim kravama. U filmu je glumila sirenu koja panično skuplja otpad i napuštene mreže, a na kraju gubi život zapetljana u ribarsku mrežu.
„Ljudski utjecaj važan je i tiče se svih nas. Vidjela sam ribe i mlade morske pse zapletene u napuštene mreže i to me duboko pogodilo. Nažalost pojava tzv. „ghost netova“ velik je problem i kod nas, pa pokušavam na sve načine pridoprinijeti njihovu uklanjanju“, poručila je.
Za Néu, ronjenje s repom nije samo sportska disciplina i prilika da pomogne nego i terapija. Autoimuna bolest praćena s još nekoliko dijagnoza od 19. godine promijenila joj je život. Morala je odustati od brojnih aktivnosti kojima se bavila, uključujući ples, te promijeniti način života i prehranu. Od malena živi i s ADHD-om, a unatoč tome je svojom upornošću i istraživanjem svoj život usmjerila pozitivno i bavi se brojnim aktivnostima. Ronjenje joj omogućuje trenutke predaha i meditacije te smanjuje bol u kralježnici.
Baš poput superjunaka Néa koristi svoje „supermoći“ da bi pokušala spasiti svijet. Ne ide lako, ali vjeruje da je i najmanji korak važan: „Voljela bih da se svijet vrati u normalu, da ljudi budu ljudi, da industrija bude pravednija prema ženama, nema razloga da jedan spol bude više plaćen od drugog. Još uvijek ne znam što budućnost nosi, bitno je raditi ono što voliš, ma što to bilo. Želim snimati još zanimljivih projekata, osobito u području znanstvene fantastike, koju obožavam. To je potpuno drugačiji svijet. San mi je kao i svim kreativcima, ugodno živjeti radeći ono što volim“, kaže svestrana Néa.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....