ZAGREB - Simbol srca jedan je od najpoznatijih simbola na planetu, uz križ i polumjesec. No, njegove asocijacije na središnji organ cirkulacije i ljubav nisu ni toliko stare niti postoje oduvijek.
Kako navodi Iain Gately u eseju “A Heart-Shaped History”, simbol srca predstavljao je mnoštvo stvari kroz različite kulture tijekom vremena, u rasponu od genitalija do kozmičke mudrosti.
Zagonetni organ
Srce je bilo zagonetan organ u velikom dijelu povijesti, a njegova biološka funkcija nije bila poznata sve do 1628., dok se emocija ljubavi povezivala s očima, glavom i jetrom, ali ne i sa srcem.
Priča o tome kako su se srce kao organ i srce kao simbol ljubavi spojili vrlo je romatična.
Na cijeli proces sjedinjenja utjecali su, među ostalim, znanost o biljkama, heraldika, obožavanje falusa, grudi i stražnjice, filozofi antike, tajne Rimske katoličke crkve, te moda u igranju karata i - slastičarstvo.
Stari Egipćani bili su prva civilizacija koja nam je ostavila teorije svrhe srca: to je bio dio tijela u kojem su obitavali duša i um njegova vlasnika. Za razliku od ostalih unutarnjih organa koji su se vadili iz pokojnikova tijela tijekom procesa mumifikacije, srce je ostavljano u tijelu i nakon smrti kako bi ga božica Ma’at mogla izvagati. Ono bi moralo težiti jednako kao pero, njezin simbol. Oni s preteškim srcem bili bi kažnjeni. Sam organ u egipatskoj je vizualnoj umjetnosti bio portretiran kao skarabej ili kukac balegar.
Srce je u zapadnu ikonografiju ušlo preko starih Grka, koji su ga koristili za prikazivanje bršljana ili listova loze, simbola postojanosti i regeneracije.
Fizičko srce, pak, za Aristotela je bilo sjedište razuma, a to je mišljenje prevladalo do dana rimskog liječnika Galena, koji je odlučio da je srce odgovorno za emocije, s iznimkom ljubavi, za koju je bila odgovorna jetra.
Ta konfuzija oko značenja srca objedinjena je dolaskom kršćanstva.
Kršćani su odlučili da je ljubav metafizički koncept koji nema ništa zajedničko s dijelovima tijela, no usvojili su srce kao simbol vina, klasični simbol ponovnog rođenja, i koristili su ga na svojim nadgrobnim spomenicima kako bi simbolizirali nadu u uskrsnuće u danima kada su bili progonjeni.
Prva veza
Kako su rane kulture postale ujedinjene pod simbolom križa, razvile su i sekularnu ikonografiju. Prva veza između ljubavi i srcolikog oblika uspostavljena je u srednjem vijeku dolaskom učtive, romantične ljubavi.
Smatra se da su romantičnu ljubav, koja je postavila žene na pijedestal, a muškarce na koljena, preuzeli križari iz islamskog svijeta.
Simbol srca, koji prikazuje neprekidnu ljubav prema damama, u raznim se bojama - zelenoj, plavoj, crvenoj i crnoj - pojavljivao na štitovima i barjacima vitezova.
Članovi mnogih kraljevskih obitelji u Europi nalagali su da se njihova srca moraju pokopati na različitim mjestima od ostatka tijela: dok su im tijela pokapana u obiteljskim grobnicama, srca su pokapana na mjestima koja su za njih značila osobnu vezu sa srećom.
Tako je, primjerice, engleski kralj Richard Lavljeg Srca svoj lavlji organ dao pokopati u Rouenu, dok se ostatak njegova tijela nalazi u Anjouu.
Taj je trend izazvao bijes Crkve koja je 1311. izdala dekret prema kojem duša ne prebiva u srcu, nego je jednakomjerno raspoređena duž cijelog tijela.
No, Crkva nije ostvarila željeni monopol nad kardioidom. Godine 1480., ubrzo nakon pojave tiskarstva, u Francuskoj su počeli tiskati igraće karte, i to sa znakom srca.
U narodnoj kulturi zadržale su se paganske percepije o tome što je ljubav i što znači simbol srca.
Obični ljudi bili su mnogo erotičniji, pogotovo u svojoj ikonografiji - njihov kardioid bio je simbol plodnosti i koitusa.
Prizivao je stražnjicu i genitalije i navodio na razmišljanja o seksu. U šekspirijanskoj Engleskoj, primjerice, naziv za srcoliku pregaču s džepom za ruke ispod struka bio je isti onaj koji se u slengu koristio za vaginu.
Napredak u anatomiji prouzročio je daljnje slabljenje utjecaja Crkve.
Leonardo da Vinci napravio je 1498. prvi točan crtež ljudskog srca, umjesto dotadašnjeg običaja kojim se srce prikazivalo kao borovu šišarku.
Iako su ljudi tada doznali da srce nije kardioidnog oblika, još su ga običavali povezivati s emocijama, a to su najbolje iskoristili - slastičari.