Gotovo 285 milijuna eura promet je domaćih čarter-tvrtki u sezoni, procjena je Jutarnjeg lista prema prikupljenim podacima.
U Hrvatskoj posluje 830 čarter-tvrtki, prema podacima Ministarstva prometa, a one iznajmljuju ukupno 4500 plovila od Istre do južnog Jadrana - najviše jedrilica (3600), onda motornih jahti (500) i ostalih brodica (400).
Tjedan dana najma broda u prosjeku košta oko 3500 eura, prema podacima čarter-agencija. To znači da čarter-tvrtke tijekom sezone (kroz 18 mjeseci) ostvare 283,5 milijuna eura prometa ili 2,1 milijardu kuna, gotovo pola milijarde kuna više od godišnjeg proračuna Splita. Inače, lanjski turistički rezultati kažu da su samo nautičari u Hrvatskoj ostvarili tri i pol milijuna noćenja, a ukupni prihod od nautike - čartera, vezova i luka - za Hrvatsku je bio milijardu eura.
Hrvatska je, prema nekim ocjenama, svjetski fenomen po pitanju čarter-flote. Drži udio od čak 40 posto ukupne svjetske čarter-flote.
Usporedbe radi, susjedna Italija ima dva puta manje brodova u čarteru s približno istom dužinom obale, a cijelo Ujedinjeno Kraljevstvo, s gotovo deset puta dužom obalom i 20 puta više stanovnika, ima tek 6000 brodova.
Potvrdio nam je to i Neven Grubišić, vlasnik riječke čarter-agencije Yacht-rent, koja putem svoje stranice bukira dvije trećine cijele hrvatske flote, odnosno u ponudi drži 3606 plovila.
- Imamo uvid i u cijelu europsku statistiku čartera, možemo potvrditi da je Hrvatska prema broju plovila u samom vrhu - kaže.
Ukupno gledajući, Hrvatska ima više od 100.000 plovnih objekata u Jadranskom moru, prema registru plovila. Ispada tako da imamo 25 brodova na svakih tisuću stanovnika, dva puta više od Talijana i Grka, a manje tek od Finaca (210), Norvežana (151), Šveđana (75) i Nizozemaca (29).
Kontaktirali smo nekoliko domaćih čarter-kompanija kako bismo se raspitali o biznisu - kako funkcionira, nakon koliko se mogu otplatiti ulaganja u brodove i koji su troškovi. Rijetki su s nama o tome htjeli razgovarati. Koliko je poznato, najveći čarter-biznis u Hrvatskoj drži tvrtka iz Biograda Angelina Yacht Charter, s flotom od 270 jedrilica i katamarana u 13 marina od Pule do Dubrovnika.
45 milijuna eura
Tvrtka poduzetnika Luke Šangulina, iz poznate biogradske jedriličarske obitelji, koji za medije gotovo nikad ne istupa, a nije odgovorio ni na naše mailove i pozive, ukupno je lani ostvarila oko 45 milijuna eura prihoda. Time su nadmašili konkurente: Navigare, Sunsail i Dream Yacht, čarter-tvrtke u vlasništvu strateških stranih investitora.
Ipak, njihovi najveći domaći konkurenti, splitska jahting kompanija Croatia Yachting vlasnika Domagoja Milišića, pušu im za vratom. Lani su ostvarili oko 30 milijuna eura prihoda, a imaju i 260 plovila u svojoj ponudi.
Što se cijena tiče, iz HGK kažu da su cijene čartera ove godine skočile za 7 do 10 posto u odnosu na lani, a poznato je i da smo skuplji od nekih obližnjih nautičkih zemalja kao što su Grčka i Italija, koje sada ostvaruju bolje booking-rezultate.
Grubišić, iz čarter-agencije Yacht-rent, kaže da njihova statistika pokazuje kako je za ovu godinu prosječna cijena čartera, po osobi, za tjedan dana - 532 eura. U Grčkoj je to 519 eura, u Italiji 502 eura, a u Turskoj, koja je skuplja - 622 eura.
- To su prosječne cijene najma cijelog plovila kada se podijeli s maksimalnim dopuštenim brojem osoba. Ali, za cijelo plovilo prosječan najam u ovoj godini u Hrvatskoj iznosi ukupno 5089 eura - rekao je vlasnik agencije.
Naravno, cijena ovisi o kojem je plovilu riječ: najskuplji je najam motorne jahte s prosječnom cijenom od 11.000 eura tjedno, katamaran je upola jeftiniji, a jedrilica je najpovoljnija i košta 2875 eura. Za gosta to ipak nisu krajnji troškovi jer još podmiruje troškove goriva, veza, kao i skipera od 160 do 200 eura po danu.
No, cijena čartera pada za 52 posto kada se uspoređuje s cijenom izvan sezone. Najskuplji su tjedni od početka šestog mjeseca do rujna, kaže Grubišić, kada čarteri bilježe dvije trećine prometa, a najjeftiniji oni najmanje popularni - nakon završetka listopada. Također, što se destinacija tiče, Grubišićevi podaci pokazuju da je najviše registriranih čartera u Dalmaciji (1730), potom na južnom Jadranu (1493), Istri (327) i sjevernom Jadranu (343). Sad, iako je prosječna cijena tjednog najma plovila ugrubo 3500 eura, iznosi variraju ovisno o destinaciji: južni Jadran je najskuplji, ukupno 6958 eura za tjedan, potom sjeverni Jadran s 5615 eura, a tek onda Dalmacija od 3718 eura i Istra od 3129 eura.
Sad, isplati li se taj biznis? Prosječna cijena nove jedrilice, primjerice, može biti od 450.000 eura, kao Bavaria C50, pa do 850.000 eura, kao Beneteau Oceanis 54. S obzirom na to da najam jedrilice u sezoni košta oko 3000 eura tjedno, čarter-tvrtka bi ulaganje u jedrilicu poput Bavarije mogla isplatiti za malo više od dvije i pol godine, a investiciju u jedrilicu poput Beneteau Oceanis 54 za manje od šest godina. Međutim, iskusni čarteraši tvrde da je povrat investicije sa europskim markama jedrilica oko 12 do 20 godina, kada se uračunaju troškovi i amortizacija. Jedrilice, primjerice, uz pravilno održavanje mogu trajati i do 50 godina. Drugim riječima, efektivna zarada na investirani novac dolazi na 1-10 posto godišnje, ovisno od modelu plovila.
Da je za čarter-tvrtke kupovina jedrilice iz domaće male brodogradnje najisplativija opcija, misli 61-godišnji inženjer elektrotehnike Damir Kufner, vlasnik malog brodogradilišta D&D plovila iz Đurđenovca, jedan od nekoliko domaćih proizvođača jedrilica. Proizvodi on u Dalmaciji, prvo u Dicmu, a sada u Kaštel Sućurcu, kako nam je ispričao, tri modela: Kufner 38, Kufner 50 i Kufner 54/54, ujedno i dimenzije jedrilice u stopama.
- Naša dobro opremljena jedrilica košta oko 400.000 eura neto, a time smo jeftiniji od svih europskih megabrendova kao Bavaria, Hanse, Beneteau, Jeanneau, Dufour, Elan. Od nekih za barem 40 posto - govori Kufner.
Priznaje da je razlika između proizvodne cijene i prodaje minimalna, ali kaže da ovaj posao radi jer je zaljubljenik u jedrenje i da je sve jedrilice sam dizajnirao i certificirao.
- Ovo je jedan kompletan hrvatski proizvod. Po kvaliteti i performansama nemamo se čega sramiti. Kupujemo zapadnoeuropski repromaterijal i komponente, a ugrađujemo hrvatsko znanje i rad - govori.
Za jednu jedrilicu, koja ima 19 tona, kaže da treba oko pet tisuća proizvodnih sati, odnosno oko tri mjeseca rada. U pogonu u Kaštel Sućurcu godišnje proizvedu desetak jedrilica. Dosad su ih na tržište izbacili ukupno pedeset, većinu izvezli. Početkom godine potpisali su ugovor s turskom čarter-tvrtkom rudder&moor, a posebno su se popularnima tamo pokazali modeli Kufner 50 i Kufner 54, koji imaju pet kabina i prilagođeni su čarter-plovidbi. Kaže da bi i za domaće čarter-tvrtke njegove jedrilice mogle biti "win-win situacija".
- Povoljniji smo od europske konkurencije, dakle investitor, vlasnik čarter-tvrtke može biti zadovoljan, može imati zadovoljnog čarter-gosta, a na kraju je zadovoljan i proizvođač - priča.
Iako je u Hrvatskoj samo nekoliko proizvođača jedrilica, osim D&D plovila, najveći su proizvođači iz Solina, Salona grupa i AD brodovi, malih je brodograditelja ukupno 294, a bave se uglavnom proizvodnjom čamaca i sportskih čamaca. Prema podacima HGK, najuspješniji domaći mali brodograditelji su Brodotrogir cruise, Brodogradilište Punat, Nuić nautika, Brodogradnja Pičuljan i Adriatic metal mont. Sve tvrtke u toj djelatnosti lani su ostvarile 23,2 milijuna kuna (oko tri milijuna eura).
Kufner, inače FER-ovac i bivši menadžer u Končar - Generatorima, priznaje ipak da je posao proizvodnje jedrilica težak. Puno malih brodograditelja odustane ili propadne.
- Investicija je velika, kupaca je malo, proizvod je kompleksan, trošenje i amortizacija proizvoda su veliki, jedrilica kao takva nikome zapravo ne treba, nije automobil. Dalmatinci odavna govore da je svaki vlasnik jedrilice sretan dvaput, kad kupi jedrilicu, a još je sretniji kad je proda - govori.
No, onda dodaje da bi, usprkos cinizmu, sve napravio isto kao i prije deset godina kada je entuzijastično ušao u brodogradnju.
- Zaradio još nisam ništa. Žao mi je što si još ne mogu priuštiti ni jednu jedrilicu koju proizvodim. Ali, novac, bogatstvo, profit, skupi auti i slično… meni to ne treba, samo osobni entuzijazam i ljubav da radim ono što volim su me održali do sada - zaključuje.
