Bili su izrazito visoki valovi, oko pet metara, bura je bila nemilosrdna. Kolega je uspio prijeći na njihov brod i nožem je poskidao genovu koju je rastrgala bura. Svi na brodu bili su u potpunoj panici. Pronašli smo ih u kabinama, s prslucima, kako uplašeno gledaju razvoj situacije. Valovi su udarali u nagnuti brod.
Čak je i skiper bio potpuno unezvijeren - sjeća se Rene Urban i napominje kako je zahvaljujući brzoj reakciji i njihovoj suradnji sve prošlo dobro. Preuzeli su kontrolu nad jedrilicom i jedrima, koja je bila na rubu brodoloma i uplovili u marinu Novi. Ta priča samo je jedna od onih koje su imale sretan završetak zahvaljujući ekipi EmergenSea koju smo susreli u marini Punat.
Kada u oči pogledate zapovjednika baze za asistenciju u moru Renea Urbana, jasno vam je da se radi o čovjeku koji ulijeva potpuno povjerenje i sigurnost. Rene je nautičar preko 35 godina, plovila su njegova strast i njegov posao. Asistencije na moru su stresne, nepredvidljive, ali i ispunjavaju jer na kraju znate da ste spasili nečiji život i imovinu.
Okružen kartama
- Taj posao uči vas da je sve na moru relativno te kako je sekunda potrebna da se dogodi nesreća koja može završiti kobno. Onda mi tu "upadamo" sa svojim znanjem i vještinom - govori nam Rene dok sjedi uvijek spreman u svojoj bazi u marini Punat, okružen nautičkim kartama hrvatskih otoka i obale.
Primarna je zadaća ekipe tvrtke EmergenSea da spašavaju plovila, ali često se dogodi da za vrijeme intervencije nema raspoloživih brodova, pa liječnički tim, ako je potrebna hitna medicinska pomoć, ide s njima. U slučaju da dođe do kvara koji, pak, uzrokuje požar, vatrogasni tim je također obavezan dio intervencije. Oni dakle prvenstveno spašavaju plovila - dok npr. plivače koje, kao neki dan, na SUP-u bura odnese na more, spašava HGSS.
- Na Krku nema dovoljno brodova za hitne intervencije, s obzirom na broj nautičara, te se često dogodi da obavljamo i intervencije spašavanja ljudi - kaže Rene i dodaje kako bez obzira na posebno zahtjevne vremenske uvjete ove sezone i jugo koje tjednima stvara probleme, ove godine ima manje nautičara, a s time i manje alarmantnih događaja.
Baza na Puntu pokriva područje Stare Baške, Lopara, sjeverne strane Lošinja, Cresa i Malinske. EmergenSea jedina je hrvatska tvrtka koja se bavi takvim tipom intervencija, a godišnje ih u prosjeku izvedu 40-ak, od kojih je većina prouzročena tehničkim poteškoćama, dok je ostatak njihova posla vezan uz lošu procjenu nautičara, poput nasukavanja i potonuća. Najlakše bi ih bilo opisati kao HAK na moru.
Većina nautičara su charter gosti, koji izlaze na more i spadaju u 70-80 posto ukupnog broja nautičara, dok su 20-30 posto vlasnici brodova. Zbog toga većina intervencija uključuje chartere. Rene napominje kako je najveći problem u neiskusnim nautičarima, koji dozvolu B kategorije za osobnu upotrebu plovila mogu dobiti bez ijednog jedinog sata prakse na moru ili jezeru.
Premalo prakse, neoprez, slabo snalaženje u prostoru te loša sreća, dobitne su kombinacije za nesreću na moru. Još ako tome dodate i mišljenje da je more igra, a ne priroda od koje ne treba strepiti, ali treba svakako biti na oprezu, događaju se brodolomi kakvi se teško prežive.
Prije dvije godine, EmergenSea dobio je i Plavu vrpcu Vjesnika, priznanje koje dodjeljuje Sindikat pomoraca Hrvatske za najhrabriji i najizazovniji pothvat spašavanja ljudi i imovine te asistencije na moru. Spašavanje s početka naše priče uključivalo je osam čeških nautičara, koji su krenuli iz Novalje prema Novom Vinodolskom, kako bi vratili charter.
"Mali Atlantik"
Dok smo razgovarali, vani je divljalo nevrijeme. Jugo koje je puhalo danima donijelo je za sobom kišu i olujni neverin. Rene mi je objasnio da područje Kvarnera oko otoka Krka inače lokalci zovu "mali Atlantik" jer se bura i jugo stalno miješaju te je potrebno svega nekoliko sati da počne nevera. Kanal između Krka, Crikvenice i Novog Vinodolskog posebno je zahtjevno područje za nautičare, jer zahtijeva posebnu spretnost, strpljivost i znanje.
Dio tima u bazi je i Elvis Ačko, dugogodišnji skiper, koji već prema zvuku vjetra može procijeniti hoće li vrijeme poslužiti isplovljavanju. Iako se bavi nautikom više od 20 godina, napominje da čovjek nikada ne zna sve te kako je vrijeme uvijek prevrtljivo te da opreza nikad nije dosta.
- Najopasnije je praviti se da sve znaš. Onda si najgluplji. Na brodu bi barem jedna osoba trebala znati ploviti, čitati kartu bez online navigacije te biti sigurna u svoje umijeće plovidbe. Brod je prije svega velika odgovornost za ljude na njemu, a tek onda zabava - kaže Elvis, koji je tijekom godina primijetio da ljudi najviše griješe kada stave plovidbu na auto-pilot jer smatraju da tu prestaje napor.
Ta spretna ekipa dodaje i kako su prošle godine imali dvije situacije gdje se plovilo zabilo u stijene otoka Krka dok je jedrilica bila na automatici. Jedni su rezali pancetu i sir, a drugi je događaj unesrećenih nautičara bio popraćen obilnom količinom alkohola. Otoci na sjevernom Jadranu vrlo su strmi i ne postoji puno plaža na kojima se možete nasukati, zato se nautičari često zabiju u otok i oštete brod koji je zatim onemogućen za daljnju plovidbu.
- Prošle godine tri bračna para Nijemaca uzeli su najveći brod u najam, otvorili su bocu šampanjca, stavili kristalne čaše na stol i nazdravili početku putovanja. Tek su isplovili iz marine, kada se počela događati katastrofa pred našim očima. Taj dan puhao je jaki jugo. Promatrali smo ekipu koja je isplovila, i već smo tada mogli osjetiti da će nešto poći po zlu. Iako je vrijeme bilo sunčano s plavim oblacima, more je bilo jako nemirno.
Digli su glavno jedro, brod se nagnuo, a kristal i šampanjac su pali i istog trena razbili se na stotine sitnih komadića. Svi na brodu su se ozlijedili i porezali, a skiper je, povlačeći jarbol u panici, slomio sve što se dalo slomiti. Brod su vratili u katastrofalnom stanju, a hitna im je vadila krhotine stakla iz ruku i nogu - rekli su nam Rene i Elvis te dodali kako je samo jedan član posade jedrio na jezeru kao dio prakse za dozvolu, ali da su gledajući snimke na internetu mislili da su spremni za plovidbu i nemirno more.
Kritični momenti
Ponekad se zna dogoditi da usred akcije moraju odustati jer procijene da će ugroziti sebe zbog posebne opasnosti. Kažu kako im je to najteži dio posla, kad moraju odustati usred akcije spašavanja, jer su neke jednostavno nemoguća misija. Kako spašavaju prije svega plovila, u situacijama koje su previše rizične, na teren izlaze HGSS-ovci, Brodospas, Pomorska policija ili vatrogasci u puno većim plovilima.
- Dogodi se da, iako imamo najbolju namjeru, jednostavno zbog olujnog nevremena ne možemo pristupiti lokaciji ili brodu. Teško je donijeti takvu odluku, ali zbog sigurnosti tima, to je neizbježno. Možda je to i najgori dio posla - objašnjava nam Rene.
Na Jadranu EmergenSea ima dvadeset i dvije baze, i čak četiri stotine intervencija godišnje. Prošle godine broj poginulih na moru brojio je trideset osmero, a u statistiku se ubrajaju i stradali ronioci, ne samo nautičari.
- To je velika, ali u isto vrijeme i mala brojka, s obzirom na to kako se ljudi ponašaju. Netko tko ima položenu B kategoriju bez prakse je kao da u autoškoli položite teoriju i sjednete u automobil. Ne znam zašto ljudi rade razliku kad je u pitanju plovidba - kaže Rene zabrinuta izraza lica dok namotava konop spasilačkog gumenjaka sive boje.
Velika odgovornost, intervencije u svakom dijelu dana i ljudski faktor, na koji se ponekad ne može računati, dio je ovog izazovnog posla koji sa sobom ipak vuče i lijepe trenutke koji ispunjavaju.
- Kada vas ljudi vide negdje u daljini da dolazite, i kad počnu mahati, znate da se uz vas osjećaju sigurnima. Jednom mi je prilikom Talijanka čiji se brod nagnuo, u izbezumljenosti od straha, u ruke bacila svoje četverogodišnje dijete s izrazom u očima koji je ulijevao potpuno povjerenje u posadu i mene. Znao sam da mi je u ruke dana velika odgovornost, ali i tada smo reagirali profesionalno - prisjeća se Rene jedne od mnogih akcija spašavanja.
