Unatoč kiši koja je padala bez prestanka hrabro smo se probijali blatnjavim tlom Parka prirode Medvednica prema špilji Veternici koja je ime dobila zbog konstantnog vjetra koji puše iz nje. Tek nedavno poznata suvremenom čovjeku,a odavno korištena od strane Neandertalaca i špiljskih medvjeda, ona predstavlja mjesto uzbuđenja, izazova, straha i divljenja.
Nakon pola sata neustrašivog koračanja i veće količine padova, posve mokri i prljavi stigli smo do bat-friendly vrata.To su jedina takva vrata u Hrvatskoj, čija je namjera osigurati šišmišima komunikaciju s vanjskim svijetom i zaštititi ih od neželjenih posjetitelja.Tijekom stavljanja zaštitnih kaciga, neki su smatrali da su nepotrebne, no razuvjerila ih je već prva niža stijena. Svakih nekoliko minuta tišinu špilje prekinuo bi odjek udarca kacige o kamen.
Nismo dugo ostali na suhom, dublje u spilji postoje mnoge pukotine kroz koje prolazi voda. Proporcionalno dubini do koje smo se spustili rasla je i naša znatiželja. Ulaskom u «Koncertnu dvoranuľ iznenadili smo se akustičnošću prostora. Saznali smo da su se tamo nekada održavali koncerti, koji su trenutno zabranjeni jer smetaju šišmišima. Naime tijekom zime šišmiši hiberniraju, u slučaju prekida njihovog sna, oni bi mogli umrijeti zbog naglog povećanja njihove tjelesne temperature.
U špilji Veternici obitavali su i špiljski medvjedi. Kosti špiljskog medvjeda dio su osnovne postave špilje, pod svjetlom reflektora pridonose doživljaju tih prostranih prirodnih hodnika. U Veternici imali smo priliku vidjeti razne prirodne ukrase. Na nekim dijelovima špilje pod utjecajem prirodnih sila nastali su kameni slapovi i stalaktiti. Špilju krase poneki fosilni ostaci npr. školjke koje su tamo ostale iz vremena kada naše prostore prekrivalo Panonsko more.
Imali smo dovoljno sreće da vidimo jednog šišmiša koji je visio sa stropa, što je veoma rijetko u ovo doba godine. Mnogo smo saznali o šišmišima pa želimo razbiti neke predrasude o njima. Mnogi se boje da će im se šišmiši zaplesti u kosu, bez brige, ako ikad doživite noćni susret sa šišmišem, budite sigurni da se to ne će dogoditi. Naime šišmiši nisu slijepi, dapače oni odlično vide, no u orijentaciji se služe ultrazvukom kojeg ljudi ne čuju, taj zvuk se odbija od prepreka i na temelju toga šišmiši mogu odrediti veličinu i položaj kukaca u prostoru i u kojem se smjeru on kreće.
Jedna od poznatijih predrasuda odnosno legendi je da piju krv. To je točno samo za nekoliko vrsta koje žive u Južnoj Americi , oni ližu krv životinja, što životinje ni ne primijete. Ako niste znali šišmiši su veoma korisne životinje, oni su biološki pesticidi koji mogu pojesti do 600 šišmiša u jednom satu .Nakon što smo se upoznali sa stanovnicima i sa poviješću same špilje saznali smo da nam PP Medvednica omogućuje posvojimo šišmiša. Nakon što smo skinuli zaštitne kacige, puni dojmova, uputili smo se blatnjavom cestom prema autobusu.
Nismo sigurni koliko su Hrvati svjesni ljepota koje im se nalaze u vlastitoj zemlji te važnosti njihovog očuvanja. Ukoliko još niste preporučamo Vam da posjetite Medvednicu i upoznate bar neke od njenih zanimljivosti.
Kalista Kamenečki, Ivana Gredelj